FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi, Sekcija 2.2. Molosi planinskog tipa
Visina:
mužjaci 65-70 cm (ima i većih primjeraka); ženke 60-65 cm
Težina:
do 65 kg (obično 40-60 kg)
Životni vijek:
12-13 godina
Dlaka:
duga, gusta dlaka koja je debela i ravna; poddlaka je vunasta i gusta
Boja:
različitih boja (uglavnom po glavi ili leđima), najčešće bijele osnovne boje s crnim ili tamno-/svijetlosmeđim šarama
Idealan prostor za život:
kuća s velikim dvorištem, farme, imanja
Uobičajena veličina legla:
oko 10 štenaca
Povijest tornjaka – autohtona hrvatska i bosansko-hercegovačka pasmina
Tornjak (poznat i pod nazivima bosansko-hercegovački-hrvatski pastirski pas, hrvatski planinski pas, hrvatski pastirski pas, bosanskohercegovački pastirski pas) je porijeklom iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Spada u ovčarske i govedarske pse, te je u povijesti je korišten kao pastirski pas koji je čuvao stada od vukova ili medvjeda.
U određenim dijelovima Hrvatske (Lika, Gorski kotar, Dalmatinska zagora) ovu funkciju obavlja i danas. Osim za čuvanje stada, ovi psi mogu biti odlični čuvari dvorišta. Smatra se hrvatskom i bosansko-hercegovačkom autohtnom pasminom. Ime mu dolazi od riječi tor koja označava ograničeni prostor u koji se zatvaraju ovce ili stoka, čime se jasno ističe njegova uloga.
Prvi zapisi o tornjacima potječu iz 11. stoljeća, a opis ove pasmine može se naći i u pisanim dokumentima đakovačkog biskupa Petra Horvata iz 1374. godine te u zapisima Petra Lukića, đakovačkog kanonika i upravitelja biskupskih dobara. Njihov se broj ponešto smanjio uslijed migracija stanovništa i smanjenjem nomadskog ovčarstva, no 70-ih godina 20. stoljeća obnavlja se interes za tornjakom zahvaljujući skupini kinologa i ljubitelja autohtonih pasmina. U tom se periodu počinje sustavno uzgajati ove pse u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a čistokrvni uzgoj započeo je 1978. godine.
Tornjaci su jedan od pedesetak postojećih, po obliku međusobno jasno odvojenih pasmina pastirskih pasa. Izvorno su psi te skupine bili rasprostranjeni po cijelome planinskom području euroazijskog kopna, ali i u onim nizinskim predjelima u kojima je postojalo jako nomadsko stočarenje. Prva funkcija svih tih pasmina jest čuvanje stada, najčešće ovaca, no njihova se namjena vremenom širi sve do današnje, gotovo u pravilu jedino lukrativne funkcije.
Tornjak po FCI klasifikaciji spada u Grupu 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi, Sekcija 2.2. Molosi planinskog tipa, a važeći standard objavljen je 2017. godine.
Danas je tornjak poznat i kao obiteljski pas zahvaljujući svojoj odanosti, inteligenciji i karakteru.
Izgled i razvoj tornjaka
Kako izgleda tornjak?
Tornjak je velik pas koji odiše snagom, dostojanstvom i skladom. Njihov izgled istovremeno odražava njihovu povijesnu ulogu čuvara, no i blagu i uravnoteženu prirodu.
Zbog svoje visine i težine koju dostignu u odrasloj dobi, tornjak spada u tzv. giant pasmine pasa (psi koji u odrasloj dobi teže preko 46 kilograma).
Tornjaci imaju gustu, dugu dlaku različitih boja (uglavnom po glavi ili leđima), no najčešće su bijele osnovne boje s crnim ili tamno-/svijetlosmeđim šarama, a mogući su i tamni psi.
Iako su ovo dugodlaki psi, na nogama i licu imaju kraću dlaku, a pokrovna dlaga, osim što je duga, još je i debela i ravna. Dlaka im je posebno bujna oko vrata, a rep je bogato odlakan. Poddlaka je također gusta i vunasta, zbog čega je pasmina otporna i na nepovoljne vremenske uvjete. Treba i napomenuti kako se jako tornjak jako linja.
Visina mužjaka je između 65 i 70 cm (ima i većih primjeraka), a ženke između 60 i 65 cm, dok je težina tornjaka do 65 kg, a obično se kreće između 40 i 60 kg. Ovaj se pas kreće s uravnoteženom lakoćomm a osim toga im je kretanje gipko.
Oči tornjaka su bademaste, a zrače mudrošću i smirenošću. Uši su im trokutastog oblika i srednje su velike. Leđa su snažna i kratka te ravna, prsa duboka, a vrat je snažan i prekriven bogatom grivom dlake koja dodatno naglašava njihovu impozantnu pojavu.
Potrebno im je redovito rezati nokte i prati zube te provjeravati uši kako bi se izbjegle infekcije. Dlaku je treba održavati redovnim četkanjem kako bi se izbjeglo zapetljavanje, a posebice za vrijeme sezone linjanja.
Razvoj tornjaka
Potrebno je 18 do 24 mjeseci da štene ove pasmine potpuno izraste. Dug i naročito osjetljiv rast koštanog sustava odvija se u tri faze:
• prva faza – traje od odvikavanja od sisanja do petog mjeseca života; štene razvija svoj koštani sustav, te postigne oko petog mjeseca života 50% težine odraslog psa
• druga faza – traje od petog do osmog mjeseca života; štene je još uvjek u fazi intezivnog razvoja koštanog sustava. U ovoj fazi vrlo je bitno da štene ne nakupi prekomjernu težinu, jer prevelika masa tijela izleže velikom naprezanju koštani sustav, pa i šape i mekuši
• treća faza – razvoj mišićne mase
Karakter tornjaka
Prema karakteru, ovaj je pas staložen, dobroćudan, hrabar, poslušan, inteligentan, izrazito samopouzdan i uravnotežen. Tornjak je nepovjerljiv prema strancima, oštar ukoliko osjeti da je ugrožena imovina koju čuva ili pak njegov gospodar. Vjeran je i privržen vlasniku i članovima njegove obitelji te je prema obitelji zaštitnički nastrojen. Budući je ova pasmina vrlo inteligentna, brzo uči i lako ih je dresirati, no potreban je iskusniji vlasnik.
Tornjaci su izvorno ovčarski psi s urođenim osobinama čuvara. Nagon za čuvanjem i zaštitom kod ovih pasa nije potrebno razvijati niti poticati jer se on spontano javlja kako pas postaje stariji. Spolnim sazrijevanjem životinja se počinje nametati u prostoru i grupi u kojoj obitava, pokušavajući zadobiti (i zadržati) vodeću poziciju. Ova pozicija nije trajna, podložna je stalnom dokazivanju i nadmetanjima.
Tornjaci su vrlo oprezni psi, psi koji misle, nikada ne traže svađu, ali su, stjerani u kut, spremni prihvatiti borbu na život i smrt. Samosvjesnost ih prividno čini pomalo nezainteresiranima za okolinu, ali su i te kako budni, prikriveno napetih i izoštrenih čula, te izuzetno uporni i odlučni u ostvarenju svojih nagona ili odluka.
Njihova lojalnost prema "stadu" nije nametljiva, ali je apsolutno neupitna. U kontaktu s ljudima i ostalim psima ne pokazuju agresivnost van svog "tora", dok se prilikom povreda vlastitog teritorija žestoko opiru. U čoporu reagira drugačije - mnogo brže i opasnije. Kod čopora nema čekanja, odmah se kreće u ofenzivu, sinkronizirano, usklađeno, s urođenom strategijom i u takvom slučaju vlasnik mora imati izuzetan autoritet da ga zaustavi i obuzda.
Ako se rano i pravilno socijaliziraju i odgoje, dobro se mogu slagati s drugim životinjama.
Kako se tornjak slaže s djecom?
Što se tiče odnosa s djecom, tornjaci su zaštitnički nastrojeni psi prikladni za obitelji s djecom i jako ih vole, no važno je da i psa i djecu naviknete na međusobnu prisutnost. Djecu također treba naučiti kako se ophoditi prema ovome psu i odnositi se prema njemu s pažnjom i poštovanjem. Kod igre djece s ovim psom, važno je da odrasla osoba ima nadzor nad djetetom.
Zdravlje, odgoj i držanje bernardinca
Dresura tornjaka
Kao što je navedeno, tornjaci su izuzetno pametni psi koje je lagano dresirati budući da vole ugađati vlasnicima.
Pored adekvatnog i dosljednog odgoja, ovim je psima potreban autoritativan i iskusan vlasnik jer je kod odraslih pasa moguće i ispoljavanje agresivnog ponašanja, stoga ga i, na najmanju naznaku, treba suzbijati. Isto tako, potrebno im je osigurati i ranu socijalizaciju i ranu obuku jer je probleme u ponašanju kod starijih pasa teže otkloniti. Psa se preporučuje socijalizirati tako da ih se izloži raznim ljudima, životinjama, zvukovima, mjestima i situacijama kako bi se naviknuo na njih i bio uravnotežen pas.
Koliko je aktivnosti potrebno tornjaku?
Tornjak je pasmina koja je razvijena za čuvanje stada u planinskim područjima, što znači da ih karakterizira prirodna izdržljivost, neovisnost i snaga. Potrebno im je omogućiti puno kretanja i dovoljno tjelesne aktivnosti u odrasloj dobi. U mladosti, dok su još štenci, preporučljivo je ograničiti aktivnost, posebice hodanje po stepenicama (ne savjetuje se prije navršenih 6 mjeseci) zbog displazije kukova.
Tornjaci uživaju u trčanju po prirodi i u igri, a vole i igru s obitelji te su idealni psi za aktivne obitelji – s njima se možete igrati i u kući, bacati im lopticu ili ih podučavati novim trikovima. Možete ih povesti i u šetnju ili na planinarenje, a budući da su izvrsni plivači, s njima možete i na plivanje. Ako živite u kući s dvorištem, tornjak će uživati u slobodi.
Zdravlje tornjaka
Ukorijenjeno je mišljenje da su tornjaci robusne, otporne, općenito zdrave pasmine, no kao i sva živa bića i oni su podložni bolestima.
Tornjak je stočarski pas ne laganih, ali ne i grubih i teških kostiju, elastičnih jastučića.
Zbog njihove veličine i velike aktivnosti zglobovi ovih pasa izloženi su velikim naporima, te ako su nezaštićeni brzo se oštećuju. Zbog velike tjelesne mase zglobovi su pod velikim opterećenjem, pa tako šape i same mekuši.
Najozbiljnija bolest koja ih može zahvatiti je displazija kukova. Stoga im je u mladosti, dok su još štenci, preporučljivo ograničiti aktivnost, posebice hodanje po stepenicama (ne savjetuje se prije navršenih 6 mjeseci)
Meko došaplje i otvorene šape ne predstavljaju poseban problem, no kod takvih je šapa vrlo važna higijena, što znači da se nakon svakog boravka u prirodi šape temeljiti operu i još važnije da se dobro osuše, kako ne bi se stvorio pogodni medij (vlaga) za razvoj mikroorganizama (bakterija, gljivica).
Životni vijek tornjaka u prosjeku iznosi oko 12 do 13 godina.
Tornjak u stanu - da ili ne?
Tornjaci su psi kojima je potrebno dosta kretanja i aktivnosti, stoga stan nije prikladno mjesto za njih – bolje im odgovara kuća s velikom okućnicom, a najviše bi im odgovarao veliki prostor poput imanja, farme i sl. kako bi nesmetano mogao uživati u prirodi i trčati.
Kuća s velikim dvorištem odgovarat će mu jer je ovo prirodni čuvar i ljubitelj prostora – ovdje će moći slobodno patrolirati, kretati se i istraživati, a ograničeni prostor će mu omogućiti da osjeća određenu vrstu kontrole nad svojim teritorijem. Ako imate dvorište, ono mora biti sigurno ograđeno.
S obzirom na dugu dlaku mogu biti i na otvorenom, no treba im osigurati adekvatno mjesto, poput kućice za pse, kao zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Tornjak i šarplaninac
Na prostoru gdje su planinski predjeli oblikovali stare tradicije stočarstva, uz tornjaka se na ovim prostorima ističe još jedna pasmina – šarplaninac. Obje pasmine ističu se svojom snagom, inteligencijom i zaštitničkim instinktom te su oba psa čuvari, duboko ukorijenjeni u kulturama regije kojima pripadaju. Međutim, i tornjak i šarplaninac imaju svoje specifične karakteristike koje odražavaju prirodu područja iz kojih potječu.
U članku niže saznajte sve o predivnoj pasmini šarplaninac i saznajte koja bi vam pasmina više odgovarala – tornjak ili šarplaninac.
