FCI klasifikacija:
Grupa 5 – Špicevi i psi primitivnog tipa, Sekcija 1 – Nordijski psi za vuču saonica
Visina:
58-71 cm
Težina:
mužjaci 36-43 kg; ženke 32-38 kg
Životni vijek:
oko 12 godina, može i više
Dlaka:
gusta, gruba vanjska dlaka s masnom i vunastom, gustom poddlakom
Boja:
siva i bijela; crna i bijela; sable i bijela; jednobojan – bijela
Idealan prostor za život:
kuća s velikom okućnicom
Uobičajena veličina legla:
5-6 štenaca
Izgled aljaškog malamuta
Aljaški malamut je pas koji izgledom nalikuje vuku. To je velik pas, snažne građe i muskulature koji je prilagođen vuči i radu u nepovoljnim uvjetima. Težina odraslog psa je kod mužjaka od 36 do 43 kg, dok su ženke nešto lakše – od 32-38 kg. Visina je 58-71 cm. Glava mu je velika i snažna, oči smeđe, tijelo jako i mišićavo.
Uši aljaškog malamuta srednje su veličine i male u odnosu na lubanju. Gornja polovica je trokutastog oblika, s blago zaobljenim vrhom. Smještene su na vanjskom rubu zadnjeg dijela lubanje. Niži dio uha spaja se s lubanjom u nivou vanjskog kuta oka. Uspravne uši su usmjerene blago prema naprijed. Visoko usađene uši su greška. Rep im je dobro odlakan te podsjeća na perjanicu, a nošen je visoko na leđima.
Pojava plavih očiju kod malamuta predstavlja grešku u uzgoju.
Boje aljaških malamuta
Aljaški malamut dolazi u nekoliko boja:
• siva i bijela – ovo je i najčešća kombinacija, gdje siva dolazi u različitim nijansama (srebrnosiva do tamno sive)
• crna i bijela
• sable i bijela – ovo je crvenkasto-smeđa nijansa koja je nešto rjeđa
• bijela – ako je aljaški malamut jednobojan, jedina je dozvoljena boja bijela
Bijela boja prevladava na dijelovima nogu i tijela, šapa i lica i to kao karakteristične oznake na masci.
Podrijetlo, dlaka i odgoj aljaškog malamuta
Povijest pasmine
Aljaški malamut je jedna od najstarijih vučnih pasmina pasa. Porijeklom je iz SAD-a, a ime je dobio po urođeničkom plemenu Innuita zvano Mahlemut koji su nastanjivali visinske dijelove zapadne Aljaske.
Prema FCI klasifikaciji, pripada Grupi 5 – Špicevi i psi primitivnog tipa, Sekcija 1 – Nordijski psi za vuču saonica.
Prvotno, ova pasmina pasa je uzgojena kako bi vukla teške saonice u izrazito nepovoljnim zimskim uvjetima i na duže udaljenosti. To je stvorilo pasminu koja je poprilično snažna, energična, izdržljiva, neovisna i inteligentna.
Aljaški malamut jedna je od najstarijih pasmina koja je služila za vuču saonica, a povijest im seže nekoliko tisuća godina unazad. Pasminu su osim za prijevoz teškog tereta koristili i kao ispomoć u lovu na životinje poput medvjeda ili tuljana. Također ih se koristilo kao pse čuvare.
Za vrijeme zlatne groznice na kraju 19. stoljeća, aljaški malamuti bili su sve traženiji jer su tragači za zlatom koristili ove pse kako bi prebacili teret i opremu kroz nepovoljne terene. Tada se aljaški malamut križao s drugim pasminama.
Tijekom 20-ih godina 20. stoljeća uspostavljeni su programi za očuvanje karakteristika ove pasmine te je American Kennel Club (AKC) službeno priznao aljaškog malamuta 1935. godine, što je omogućilo daljnji uzgoj.
Aljaški malamuti koristili su se i za ekspedicije na Južni pol te u Drugom svjetskom ratu kao spasilački psi i psi tragači. Nakon Drugog svjetskog rata, broj pasa ove pasmine značajno je pao pa se trebalo nastaviti s uzgojem i očuvanjem pasmine. Popularnost pasmine ponovno je porasla, priznala ju je i FCI organizacija, a danas je aljaški malamut privržen i odan, prijateljski nastrojen te i dalje snažan i izdržljiv pas koji je omiljen kao kućni ljubimac. Uz ovo, ova je pasmina službeni pas savezne države Aljaske.
Aljaški malamut sa sibirskim haskijem i aljaškim haskijem međusobno dijeli genetsku vezu.
Dlaka, linjanje i njega aljaškog malamuta
Malamut ima gustu, grubu vanjsku dlaku s masnom i vunastom, gustom poddlakom. Osim što je gusta, otporna je i na hladnoću. Gornja dlaka duža je i grublja.
Sama dlaka ovog psa ne iziskuje previše njege, no potrebno ih je redovito četkati.
Dva puta godišnje dolazi do linjanja tj. kompletno gube podlaku. Tijekom tri tjedna, koliko može linjanje potrajati, potrebno je svakodnevno češljati psa kako bi se otklonili ostaci mrtve dlake. Linjanje može biti prilično neujednačeno, pa se ponekad događa da dlaka otpada u grumenima.
Inače, malamut je prilično čist pas, voli se samostalno čistiti i kad je uprljan blatom ili ostalom prljavštinom ubrzo to skida. Time je jedna je od rijetkih pasmina pasa koja je vrlo čista i gotovo bez mirisa. Zahtjeva vrlo rijetko kupanje, jednom do dva puta godišnje jer bi se u protivnom mogla ukloniti prirodna ulja koja im štite kožu i dlaku. Kada ih se kupa, treba koristiti šampon za pse.
Osim brige za dlaku, potrebno im je i podrezati nokte po potrebi te voditi brigu o oralnoj higijeni kako bi se smanjila mogućnost nastanka zubnog kamenca. Također je važno voditi brigu o zdravlju i higijeni ušiju.
Dresura aljaškog malamuta
Aljaški malamut uči brzo i vrlo je izdržljiv. Usprkos svojoj ljubaznoj naravi treba čvrstu ruku, odnosno razumnog i principijelnog vlasnika.
Karakteristika ove pasmine je snaga, neovisnost te izrazita volja i izdržljivost. Naime, psi ove pasmine iziskuju pravilan trening i dosta vježbe.
Također, smatra se da će psi ove pasmine biti poprilično "otporni" na "kućni trening", odnosno, bilo bi potrebno obaviti prikladni trening i edukaciju u licenciranim školama za odgoj pasa i to u što ranijoj dobi ljubimca. U protivnom, često se zna tako postaviti situacija da malamut "posjeduje" svoju obitelj, a ne ona njega.
Zahvaljujući vuči saonica u zimskim uvjetima na dulje udaljenosti, pasmina je postala izdržljiva, puna energije, jaka i neovisna.
Karakter aljaškog malamuta
Malamut je pas koji je privržen ljudima, inteligentan, vjeran, bistar, malo tvrdoglav, i dominantan te ima mnogo energije. Uz to, on je i nježan te prijateljski raspoložen.
Smatra se da su aljaški malamuti loši čuvari jer rijetko laju, ne pokazuju dovoljnu dozu agresivnosti potrebne za pse čuvare te su druželjubivi. Također, ova pasmina pasa pokazuje jak instinkt za čoporom te se nerijetko pokazuje dominantnim psom u čoporu. Veoma su odani vlasniku, iskazuju mu ljubav i vjeruju skoro svakome čovjeku.
S drugim životinjama ne slažu se najbolje zahvaljujući svojem lovačkom instinktu pa će tako ponekada loviti manje životinje ili biti agresivni prema istima. Prema psima istog spola mogu pokazivati dominantno ponašanje. Jedan od načina da se ovakve sklonosti ublaže je rana socijalizacija i izloženost drugim životinjama.
Dobro se slaže s djecom i prema njima su zaštitnički nastrojeni, te su strpljivi, no djeca također moraju znati kako se pravilno ponašati prema psu. S obzirom da je ovo veliki pas, treba paziti da slučajno ne ozlijede dijete tijekom igre te ih zato trebate imati pod nadzorom.
Ako se ne kreće dovoljno, mogu se pojaviti poremećaji u ponašanju poput agresivnosti, uništavanja predmeta i samoozljeđivanja.
Bolesti, aktivnost i razvoj aljaškog malamuta
Zavijanje aljaškog malamuta
Aljaški malamuti relativno malo laju, a poprilično često zavijaju. Zavijanje je posebno često zimi.
Zavijanje predstavlja jedan od oblika komunikacije pasa. Naime, smatra se da je taj oblik komunikacije pas naslijedio još od vuka. Ono, kod pasa, najčešće predstavlja poziv na daljinu ili se dovodi u vezu s dosadom, odnosno strahom od odvajanja.
Najčešće zavijaju osamljeni psi koji traže kontakt. Osamljenost psa može biti posljedica zapostavljanja od strane vlasnika ili želje da se pridruži drugim psima, npr. kuje u tjeranju. U takvim slučajevima, ljubimac ponekad može konstantno zavijati. Naime, kako su mužjaci spolno aktivni tijekom cijele godine tako ih miris kuja spremnih za parenje može stalno privlačiti i uzrokovati njihovo prije navedeno ponašanje.
Također, poznato je da psi imaju bogat rječnik zvukova kojim mogu prenijeti različite poruke, kako pripadnicima svoje vrste, tako i svim drugim životinjama te ljudima. Tako su poznati zvukovi upozorenja, uzbuna, ugode ili niza drugih psećih emocija.
Također, zavijanje se može dovesti i u vezu s pojavom boli i određenih bolesnih stanja kućnih ljubimaca.
Zdravlje i aktivnost aljaškog malamuta
Karakteristika ove pasmine je da se voli i treba puno kretati i na takav način trošiti postojeću energiju. Iz toga je razloga potrebna šetnja od barem sat vremena dnevno i vrijeme odvojeno za igru.
Naravno, ako ne koriste dovoljno svoju energiju, ista se nagomilava kao višak tjelesne težine te dodatno opterećuje lokomotorni sustav (koji je u fazi intenzivna rasta i razvoja) što posljedično može rezultirati različitim oštećenjima s posljedičnom pojavom hromosti. Dok su mladi i dok se još razvijaju, stručnjaci ipak savjetuju da se osigura umjerenija i kontroliranija tjelesna aktivnost nego što je to potrebno kada su odrasli i to kako bi se izbjeglo pretjerano naprezanje koje bi moglo imati negativan utjecaj na razvoj kostiju i zglobova.
Uz ovo, ova pasmina može patiti od displazije kukova i očnim bolestima poput glaukoma.
Također, kao što je već spomenuto, kod ove pasmine pasa nedovoljno kretanje može rezultirati pojavom različitih poremećaja u ponašanju, kao što je agresivnost, uništavanje predmeta i stvari u okolini, samoozljeđivanje, itd.
Ovoj inteligentnoj pasmini također je potrebno priuštiti dovoljno mentalne stimulacije, pa s njima morate izvoditi razne vježbe poslušnosti ili koristiti izazovne igračke za pse.
Očekivani životni vijek aljaškog malamuta je oko 12 godina, a mogu živjeti i dulje.
Razvoj
Aljaški malamut spada u velike pasmine pasa. Štenetu velike pasmine potrebno je 15 mjeseci da odraste. Razvoj skeletnog sustava se odvija u dvije faze.
Prva faza je faza odvikavanja od sisanja do 5 mjeseca života. U toj se fazi razvija koštani sustav šteneta. To je faza intenzivnog rasta i štene dobiva oko 130 grama dnevno i dosegne 50% težine odraslog psa.
Slijedi druga faza razvoja od 5. do 15. mjeseca života. U toj fazi štene dobiva i dalje na težini ali sporijim tempom.
Razvija se mišićna masa i koštane strukture šteneta. Da bi se osigurao pravilan rast koštanog sustava štenetu je potrebno dvostruko više energije nego odraslom psu. Probavni sustav šteneta još uvijek je nezreo, te zbog pretrpavanja hranom može doći do proljeva, a osim toga povećana tjelesna težina opterećuje još nerazvijene zglobove. Iz tih razloga je potrebno redovito kontrolirati tjelesnu težinu šteneta.
Gdje može živjeti aljaški malamut?
Mogu živjeti u kući i vani, ali ne vole biti sami. Vodite ga uvijek na uzici i pazite da uvijek sluša Vaše naredbe. U protivnom bi mogao brzo otići, tj. odlutati. Nije prikladan za stan zbog svoje velike potrebe za aktivnostima. Dakle, imajte na umu da ovoj pasmini treba prostora za njihove aktivnosti.
Dobro se nosi s niskim temperaturama zahvaljujući svojoj gustoj dlaci pa može biti zadovoljan i u dvorištu kuće. Dvorište također treba biti dobro ograđeno kako pas ne bi pobjegao jer vole kopati i istraživati. Život u stanu izazovan je za njih zato što im treba puno kretanja i zbog njihove veličine.
Zbog svoje guste dlake, u toplijim se krajevima aljaški malamuti mogu lagano pregrijati te im je stoga potrebno pružiti adekvatne uvjete – rashlađen prostor sa sjenom te puno svježe vode. Tada također treba pripaziti kada ih se vodi u šetnje i na aktivnosti – to se savjetuje činiti kada temperature nisu visoke, odnosno rano ujutro ili navečer.
