Uzgoj rozela
3.Aug.06. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb
P: Planiram uskoro nabaviti par crvenih rozela pa me zanima što sve moram uraditi kako bih ih uspješno uzgajao? Dakle zanima me veličina volijere i gnijezda, prehrana i sve ostalo o uzgoju rozela. O: Rozele su prekrasnih boja, ugodnog glasa i vrlo otporne i zbog toga vrlo popularni kućni ljubimci. Vrlo su aktivne ptice i spretni letači. Vole se igrati, penjati i grickati. Kad se jednom oforme partneri, lako ih je uzgajati. U divljini grade gnijezda u rupama drveća. |
U uzgoju u zatočeništvu paru je potrebno dati na izbor dva gnijezda. Kad izaberu gnijezdo ženka će snesti 4-9 jaja, u pravilu 5, okrugla i bijele boje.
U pravilu ženka sjedi na jajima, a mužjak ju hrani. Mužjaci provode velik dio vremena uz ženku i za vrijeme inkubacije jaja, iako ne provode noći uz njih. Za vrijeme inkubacije nije preporučljivo uznemiravati leglo. Osim toga ženke niti ne dopuštaju da se čovjek približi jajima, pri prvom znaku približavanja nadvije se zaštitnički nad jaja ili mladunce, te raširenim krilima "brani" leglo. Ovakav način ponašanja onemogućuje dobar pogled na leglo, a osim toga uznemiravanje je potencijalna opasnost za mladunce i jaja (oštećenja, lomovi). Mladi ptići obično napuštaju gnijezdo u starosti oko 4 tjedna, no ako primijetite da nisu još sposobni za samostalni život, ostavite ih još neko vrijeme uz roditelje koji ih prihvaćaju bez pogovora. Ostavljanje mladih uz roditelje i sa nekoliko mjeseci starosti rezultira mirnim suživotom. Mladi ptići izlegu se nakon 18-20 dana i napuštaju gnijezdo sa oko 5 tjedana. U uzgoju se preporuča odvajanje mladih od roditelja oko mjesec dana nakon što su samostalni. Prve godine parenja plodnost varira od jednog od pet do tri od četiri jaja u leglu. U drugoj godini parenja plodnost je 100%. Sezona parenja rozela počinje u mjesecu kolovozu, pa sve do siječnja. Sredinom srpnja potrebno im je postaviti materijal za izgradnju gnijezda u volijeru (gruba trava, grančice,...). Čim je mjesto za gniježđenje izabrano, postavite mužjaka u volijeru kod ženke kako bi vidjeli da li ga je prihvatila. Znakovi prihvaćanja mužjaka vrlo su prepoznatljivi sa mnogo micanja repa, spuštanja krila popraćeno nježnim glasanjem. Ubrzo uslijedi hranjenje ženke od mužjaka, a zatim i parenje. U ponekih združenih parova hranjenje je normalno tijekom cijele godine, no nije česta pojava.
Hrana rozela sastoji se od tvrdog zrnja, mješavine hrane za male papige. Dodaci prehrani vrlo su važni, a možete ih staviti i u posebnu posudu. Voćni dodaci uključuju jabuku, banane, kruške, trešnje, naranču, dinje, nar, breskve i bobičavo voće. Davanjem sezonskog voća i povrća imitirate uvjete u prirodi, a time i samu sezonu parenja. Od povrća mogu jesti špinat, mrkvu, salatu, slatki kukuruz, grah... Dodaci proteina mogu se povremeno ponuditi, no svakako u vrijeme parenja. Neke namirnice s visokim udjelom proteina su tvrdo kuhano jaje, kikiriki, svježi sir. Osim toga, i sjemenke sa velikim udjelom masnoća za 20% od uobičajenog davanja, te dodatne proteine. Vitamini se dodaju u vodu za piće ili hranu 2-3 puta tjedno, no svakodnevno u sezoni parenja, kao i mitarenja. Mineralni kamen ili sipina kost važni su za njihov kljun. Pijesak za ptice i ljuskice školjki osiguravaju neophodne minerale. Držite temperaturu u rasponu od 18-24ºC, a vlažnost je potrebno povećati do 80% nešto prije izlijeganja ptića.
Rozelama nije potrebna osobito velika volijera za život i parenje. Za veličinu volijere vrijedi pravilo da što je duža i veća, rozela će biti sretnija. No, u svakom slučaju veća volijera je potrebna kad se u uzgoju u njoj nalazi više parova ptica. Osim toga, u većoj volijeri suživot je mirniji jer nema ljubomore i borbe za teritorij, naročito između roditelja i potomaka.
Volijera u zatvorenom prostoru (stan, kuća) trebala bi biti dimenzija 120 x 80 x 170 cm, a razmaka između šipki oko 15 mm. Pod se prekriva najčešće pijeskom za ptice ili sličnim materijalom.
Vanjska ili volijera za uzgoj mora imati zaštitu kako bi se mogla po potrebi grijati ili hladiti. U nju je potrebno smjestiti mnogo prečki i grančica. Biljke su i estetski prihvatljive i funkcionalne. Preporučljiva veličina volijere bila bi 5.5 m x 1.3 m x 2.1 m kako bi se ptice osjećale sigurnima i pri Vašem ulasku u volijeru. Duljina zaštitnog dijela trebala bi biti jednu trećinu duljine volijere što osigurava blagu ventilaciju i dovoljno prostora za 5 cm podloge od ljuski školjaka ili sličnog materijala. Za zaštitu od crva, miševa i mačaka (naročito u toplijim mjesecima) potrebno je ugraditi stranice volijere 35 cm ispod površine zemlje i 45 cm iznad (ako se radi o vanjskoj volijeri). Jednom godišnje potrebno je volijeru kompletno isprazniti, ptice i dodatke (prečke, igračke, posudice za vodu i hranu), dezinficirati, izvršiti popravke ako je potrebno, nanovo obojiti, te staviti svježu podlogu od ljuskica školjki, te nove prečke.
Nadam se da sam vam pomogla savjetima, te da će Vaš uzgoj biti plodan i uspješan.
OZNAKE: