Škorpion pronađen u stanu
7.May.10. Objavio SILVIJA HAVRLE LOVRIĆ, DR. VET. MED.
Odgovara:
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med.,
Pet centar, Svačićeva 61, Osijek
P: Večeras sam pronašla škorpiona u kupaonici (živim u Koprivnici), što se ne bih ni u snu nadala i možete zamisliti koliko sam se začudila, a i uplašila budući je taj škorpion bio 5-6 cm duljine, crne boje. Naravno, u panici sam ga nagazila par puta papučom. Majka sam četverogdišnjeg djeteta pa me je jako strah jer mislim da bi još škorpiona moglo negdje biti u stanu. Pretpostavljam da je došao negdje kroz odvodne cijevi jer nitko od nas nije bio na moru ili na putu. Možda ga je je netko iz zgrade slučajno donio s mora. Što da učinim? Pokušala sam sve pretražiti, no oni se možda mogu negdje i prikriti. Da li da stan ili kupaonicu nečim pošpricam? Ili da pozovem veterinara? Hvala unaprijed, Danijela |
O: Škorpioni pripadaju prilično malom redu Scorpiones u razredu Arachnida. Klasificirano je oko 1500 različitih vrsta, a mnogo ih nije još klasificirano niti otkriveno.
Škorpioni su rasprostranjeni po cijelom svijetu, najviše vrsta dolazi iz tropskih predjela i pustinja.
Škorpioni žive prilično dugo, većina vrsta doživi oko 8-9 godina, zabilježeni su i primjerci nekih vrsta stari oko 20 godina.
Svi škorpioni su noćne životinje, tj. kreću se i hrane uglavnom noću. Tokom dana većina vrsta provodi vrijeme zakopana ispod zemlje i kamenja u "tunelima" koje su sami iskopali, a ima i vrsta koje se odmaraju na površini viseći sa stijena ili grana.
Imaju "vanjski skelet" i da bi rasli moraju se presvlačiti. Tijelo škorpiona se sastoji od prosome i opistosome, koja je sastavljena od dva segmenta - mesosome i metasome. Prosoma ili cephalothorax nosi jednostavne oči, usni ustroj, jedan par kliješta koja su u biti metamorfirani pedipalpi, karapaks i četiri para nogu za hodanje. Mesosoma je oklopljena hitinskim slojem i ima 6 segmenata na kojima se nalaze spolni organi. Metasoma predstavlja u principu rep i ima 6 segmenata. Na posljednjem segmentu je analni otvor i žalac uz žlijezde koje ga opskrbljuju otrovom.
Svi škorpioni su mesožderi, jedu insekte, paukove i ostale manje životinje (većinom beskralježnjake, ali i neke manje kralježnjake). Plijen prvo hvataju helicerama, zatim ga ubadaju otrovnim žalcem na vrhu repa. Ne mogu jesti hranu u krutom stanju, već kao pauci injiciraju otrov koji omekšava tkivo i tako ga čine pogodnim za probavljanje. Količina hrane koju mogu pojesti ovisi o vrsti i veličini, a zabilježeno je da su neke jedinke preživjele i više od godinu dana bez hrane. To uspijevaju zato što u jednom obroku mogu pojesti veliku količinu hrane i onda očuvati dobivenu energiju smanjenim kretanjem i čekanjem novog plijena.
Od 1500 vrsta, za samo 20-tak se smatra da su smrtonosne za "prosječnog" čovjeka. Ne napadaju ljude, osim kad se brane kad su ugroženi - ako ih nagazimo ili ako se zavuku u odjeću ili obuću.
Kod skoro svih otrovnijih škorpiona "kliješta" su vidljivo uža, a repovi deblji, nego što su kod "neotrovnih" škorpiona. I dosta neotrovnih vrsta ima uska kliješta (tu spadaju sve vrste iz Hrvatske!).
Posljedica uboda škorpiona ovisi o količini otrova i osjetljivosti ubodene osobe. Otrovi na ljude utječu raznoliko, jer neki ljudi mogu reagirati preosjetljivošću - anafilaksijom, slično kao i na ubod pčele ili ose.
Većina škorpiona je bezopasna za čovjeka, no vrste, primjerice, iz porodice Buthidae mogu biti opasne za ljudsko zdravlje.
Količina otrova koja se injicira u žrtvu je pod kontrolom mišića i obično iznosi 0,1-0,6 mg. Veći plijen dobija veću količinu otrova nego oslabljeni ili ranjeni plijen - produkcija otrova je energetski zahtjevna i potrebno je i nekoliko dana za potpuno "punjenje".
Najotrovnije vrste su Leirus quinquestriatus & Androctonus australis.
Dok svi škorpioni sa velikim, masivnim kliještima imaju slabiji otrov i manje se služe bodljom, a hranu drobe kliještima.
Škorpioni su gonohoristi, odvojenog su spola. Razlike između mužjaka i ženke su u veličini -ženke su nešto veće, a kod mužjaka je bodlja na vrhu repa veća i deblja.
Majka rađa žive mlade koje nosi na tergitu do poslije prvog presvlačenja.
Puno vrsta škorpiona je ugroženo i nalaze se na CITES listi.
O škorpionima na području RH pisao je i kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.
Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
OZNAKE: