Plašljiva kujica i agresija drugih ženki

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

U tom trenutku polegne uši i napravi 'zabrinutu'  facu (nikada se ne okrene na leđa, kako bi radio potčinjeni pas). Kada kuja skuži da je moja ženka, počne režati, a zatim i napadati (na sreću, još je nijedna nije ozljedila, uglavnom je to zastrašivanje). Moja tada zacvili i želi pobjeći (što ne može zbog vodilice), te se sakrije iza mene. Žalosno je što se vlasnici takvih kuja samo nasmiju mojoj i uglavnom kažu da mi je kuja loše odgojena. Traume od kuja još ima od kada je bila mala beba, kada ju je u šetnji napala odrasla ženka. Moje pitanje je je li mogu nekako naučiti labradoricu da se oslobodi tog straha i da na drugi način pristupi takvim kujama ili je jedino rješenje izbjegavanje? I ako biste mi mogli ukratko opisati zašto se te kuje tako ponašaju (danas ju je napala 14-mjesečna kuja bernardinca kojoj je to bio prvi napad u životu)? Unaprijed hvala i lijep pozdrav!
Anamarija

O: Psi mogu razviti strah od osoba, mjesta, stvari ili pripadnika iste vrste. Oni nasljeđuju svoj temperament - no samopouzdani roditelji nisu garancija da će imati samopouzdane potomke jer plašljivost može biti skrivena u daljnjem srodstvu i pokazati se tek kroz nekoliko generacija. Psi imaju manju sposobnost od ljudi prevladati genetski usađena ponašanja, tako da plašljivost u pasa ima male ili nikakve vjerojatnosti da se prevlada. No, za razliku od urođene plašljivosti, kod one stečene, ako se strah može identificirati, a u Vašem slučaju je to napad druge kuje u mladim danima Vaše, vjerojatnost za izliječenje je velika, samo je potrebno strpljenje i dosljednost. Također, fizičko zdravlje ima izuzetnu ulogu u temperamentu psa. Npr. kako kuja ne može reći da je nešto boli, reagira na ljudima neprimjerene načine (agresivnošću ili pak izbjegavanjem suočavanja sa situacijama). Kod bilo kojeg, plašljivog ili agresivnog, ponašanja najbolje je najprije provjeriti zdravstveno stanje kuje pregledom kod veterinara.

Jednom kada se primijeti da pas reagira plašljivošću, za ispravljanje onog što potiče takvo ponašanje ponekad nije dovoljno da se promijeni navika kuje da reagira na taj način. Dakle, kako se Vaša kuja već dvije godine suočava sa navedenim problemom, ovakvo ponašanje joj je moglo prijeći u naviku. Što se ranije intervenira sa određenim problemom, veća je vjerojatnost da se kuja oslobodi straha. Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji.
 
Samouvjerenost u pasa najviše je uvjetovana pozitivnim iskustvima u mladim danima. Štenci koji su imali pozitivna iskustva u ranom životu imaju najveću šansu razviti samouvjereni temperament kojim će se dobro suočavati u životu i podnositi stresne situacije. No, često se događa da i unatoč pozitivnim iskustavima u mladosti, sa starenjem počinju iskazivati plašljivo
ponašanje. Jedini način prevencije ili suočavanja s nastalim problemom je naučiti psa da svaka strašna situacija ima sretan završetak.
 
Promatranjem psa uočava se kako samouvjereni pas uspravno stoji, uzdignutog repa, maše repom u laganom ritmu, uši drži uspravne ili opuštene, upućuje direktan pogled, opuštenog je tijela a zjenice su mu sužene.
 
Zatim, dominantni pas stoji uspravno, iznad drugog psa, zahvaća pseću bradu i stavlja šapu na ramena drugog psa, smireno prihvaća druge pse ližući usne, gleda izravno. Neki samouvjereni, samopouzdani psi prevrnut će se na leđa, pokazujući trbuh u pokušaju ohrabrenja sramežljivog ili pokornog psa ili kako bi drugog psa pozvali na igru. Opušteni su kada to rade i obično uvijek imaju kontakt očima sa drugim psom.
 
Zabrinuti ili plašljivi pas ima spušteni stav tijela, rep sušten prema dolje ili podvučen, maše repom u brzom ritmu, gleda od drugog psa ili okreće glavu kako bi pogledao, ima raširene zjenice. Psi obično i laju iz straha, u pokušaju da drže razmak između sebe i zastrašujuće stvari, naročito ako su u kutu, nemaju gdje pobjeći ili su na povodcu. Pokorni pak pas ima spuštenu
glavu i tijelo čime dopušta drugim psima da stanu iznad, liže rubove usta i usana drugih pasa, skreće pogled od drugih pasa, liježe na leđa i odmiče glavu od drugih pasa, ima podvučeni rep.
 
Bilo da se odlučite pokušati sami riješiti problem ili potražiti pomoć stručne osobe za odgoj pasa, osnovni principi kako psu pomoći da prevlada strah su sljedeći:

1. Klinički pregled kod veterinara - kako bi utvrdio ne postoji li neki medicinski razlog boli, bolesti ili anomaliji. Psi imaju instinktivni poriv da sakriju svoju bol, vođeni time što u prirodi životinja koja pokaže slabost ugiba, tako da je potreban pomni pregled i uočavanje mogućih problema.
 
2. Odrediti i procijeniti problem - koji je događaj potaknuo ovakvo plašljivo ponašanje, ako je ono čega se boji opasno za nju kako ćete je zaštititi, da li su drugi ljudi i životinje u opasnosti i kako zaustavili tu opasnost, kako zaštititi kuju dok prolazite korake do rješavanja
problema plašljivosti, da li je neophodno da se kuja suočava sa strahom ili je jednostavnije izbjeći problem.

3. Planiranje korake za suočavanje sa problemom - planirajte kako ćete započeti iz daljine prema plašljivoj situaciji (susret sa drugim kujama). Cijeli proces se svodi na to da u početku sa velike udaljenosti u kratkom vremenu suočavate kuju sa problemom. S vremenom, postepeno, smanjujete udaljenost i pojačavate intenzitet straha, te suočavate kuju kroz dulje vrijeme ovim stimulansima. Ovo, za početak, možete pokušati sa kujom Vaših prijatelja ili poznanika koju Vaša kujica već pozna pa će strah biti manji i opuštenije će se moći upustiti u kontakte.
 
4. Opremite se - omiljenim poslasticama, igračkama, igrama, pozitivnim ohrabrujućim glasom, svime što Vaša kuja obožava.
 
5. Prekinite svaki kontakt sa zastrašujućom stvari - započnite program ohrabrenja sa udaljenosti gdje Vaša kuja radosno prihvaća nagradice. Napredujte vrlo polako do cilja, ali do granice gdje se kuja osjeća ugodno kako bi mogla funkcionirati sretno u takvim situacijama i ubuduće. Budite strpljivi i dajte si dovoljno vremena da je ne požurujete. Ako potaknete njezin strah tijekom ovog procesa, to će biti veliki korak unazad.
 
6. Nagradite je kada pokaže samopouzdanje - izbjegavajte nagrađivati plašljivost, a nikako nemojte kazniti plašljivost. Imajte na umu da je nesvjesno nagrađujete svojim ponašanjem, tj. verbalnim ili fizičkim uvjeravanjem ili tješenjem kuje prilikom iskazivanja straha. Ako je polegnete ili zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., ona ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Tada obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se plašljivo jer Vi to prihvaćate i odobravate. Dajte nagradu u trenucima kada vidite da je kuja u onom stanju koji je vaš cilj.
 
Dakle, najprije treba raditi na stjecanju samopouzdanja kuje, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vaše kujice.
 
Zašto je 14-mjesečna kujica reagirala napadom može se objasniti ili neadekvatnom socijalizacijom iste ili pak iskazivanjem hijerarhijskog položaja. Hijerarhija među psima obično se odvija vrlo ležerno i gotovo uvijek među pokornim psima u čoporu. Dakle, ne isključivo između pokornih i najviše rangiranih. Psi koji su visoko rangirani često pokazuju svoj položaj, ali i među njima ima onih kojima nedostaje samopouzdanja koji tada položaj pokazuju gotovo uvijek kroz napade.