Paraziti koji uzrokuju neurološke bolesti u kunića

 
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Kako je Encephalitozoon cuniculi češći, napisati ću Vam nešto više o ovom uzročniku i ovoj bolesti.

Encephalitozoon cuniculi je jednostanični organizam koji pripada porodici Microsporidia i predstavlja opasnost ne samo za kuniće već i za druge vrste životinja, te ljude. Kod ljudi se poprilično rijetko pojavljuje, odnosno, dovodi se u vezu s oboljelim od AIDS-a ili tropskih bolesti.

Kod kunića i miševa, infestacija je prisutna kroz cijeli život i može ili i ne mora biti praćena kliničkim znakovima bolesti. Uzročnik se prenosi preko urina i kontaminirane okoline, a u organizam prijemljive jedinke ulazi oralnim putem. Također, parazit se može širiti i sporama inhaliranim u pluća ljubimca. O širenju uzročnika putem placente još postoje dvojbena mišljenja.

Jednom unesene spore u organizam prijemljivog organizma šire se nesmetano preko različitih organa i tkiva, kao što su bubrezi, jetra, pluća, leđna moždina i mozak. Uzročnik koji zahvaća bubrege aktivno se izlučuje putem mokraće i do 90 dana po infekciji. Nakon tog perioda, smatra se da prestaje izlučivanje uzročnika.

Infestacije ovim uzročnikom su poprilično česte u SAD gdje se smatra da je preko 80% populacije kunića pozitivno.

Klinička slika ove bolesti nije specifična. Naime, u većini slučajeva sami ljubimci i ne pokazuju znakove bolesti. Iako neki kunići mogu pokazivati znakove bolesti, smatra se da je klinička manifestacija bolesti u korelaciji s genetikom ljubimca. Klinička slika ovisi o lokaciji infestacije u organizmu ljubimca. Tako, ako imamo povećanu koncentraciju uzročnika na području bubrega, kliničku sliku će pratiti generalizirana slabost, gubitak apetita, povećana žeđ ljubimca, pojačano mokrenje, zaudaranje po amonijaku i naglo uginuće ljubimca. Ovaj oblik bolesti se može dijagnosticirati testovima krvi i, ponekad, biopsijom bubrega.

U slučajevima kada su zahvaćeni mozak ili leđna moždina, klinička slika ovisi o mjestu pozicioniranja uzročnika. Kunić može manifestirati neke od kliničkih znakova, kao što su: unilateralna ili bilateralna facijalna paraliza, slabost ponekog ekstremiteta, paraliza stražnjih ekstremiteta, potpuna paraliza ekstremiteta, grčeve, trzanje glavom, gubitak apetita, promjene u ponašanju, depresija i naglo uginuće ljubimca.

Dijagnoza se postavlja pomoću krvnih testova i otkrivanja antitijela. Testovi su primarno dizajnirani da otkrivaju pozitivne životinje u uzgojnim kolonijama ili laboratorijskim uvjetima kako bi se iste mogle ukloniti iz populacije. Rezultati testova se moraju tumačiti s opreznošću jer oni ne potvrđuju da je uzročnik odgovoran za prisutne kliničke simptome. Stoga, pozitivan nalaz krvnog testa nam govori da se u tijelu ljubimca nalazi parazit ali ne i njegovu odgovornost za pojavu kliničkih simptoma.

Liječenje ljubimaca koji su infestirani ovim uzročnikom je višestruko. Kao prvo bi trebalo tretirati ljubimca antiparaziticima, kao što je Fenbendazol kroz 21 dan. Također, potrebno bi bilo poboljšati uvjete držanja i osigurati odgovarajuću njegu. Kod kroničnog oblika ove bolesti potrebno je poboljšati kvalitetu života ljubimca. To obuhvaća redovita čišćenja i održavanje higijene smještaja te kvalitetna prehrana.

Antibiotici, analgetici i anti-upalni lijekovi se mogu koristiti kod različitih sekundarnih problema, koji se mogu pojaviti. Također, zbog opasnosti od širenja parazita, često se savjetuje izolacija ljubimca od drugih kunića.

Kako se urinom kontaminirani materijal ne može u potpunosti očistiti, savjetuje se njegovo uništavanje i neškodljivo uklanjanje. Plastični i metalni predmeti te oprema se mogu dezinficirati preparatima koji u svom sastavu sadrže fenole.