FCI klasifikacija:
Grupa 5 - Špic tip i primitivni tip pasa, Sekcija 1 - Nordijski psi za vuču sanjki
Visina:
50-60 cm
Težina:
23-30 kg
Životni vijek:
12-16 godina
Dlaka:
duga, gusta dlaka i poddlaka; donja dlaka gusta i mekana; gornja, gusta i gruba koja prolazi kroz donju
Boja:
osnovna boja je bijela s krem mrljama (tzv. biskvitne mrlje)
Idealan prostor za život:
kuća
Uobičajena veličina legla:
4-6 štenaca
Temperament samojeda
Samojed je izrazito aktivan i veseo pas. Posebno uživa u društvu ljudi, nije agresivan, ali je zato dobar čuvar. Osjećajan je, ponekad i tvrdoglav, no vrlo privržen. On je miroljubiv i odan pas, ali u obitelji će odabrati samo jednog člana kojeg će slušati besprijekorno. Ne voli biti sam, a usamljenost može izazvati depresiju i destruktivno ponašanje.
Ova sniježno bijela pasmina zadržala je mnogo svojih početnih osobina, neki su zadržali pastirski karakter, a neki su se prilagodili za vuču saonica.
Uz navedene karakteristike, samojed je inteligentan pas, poslušan i sa duhom za inicijativu, tolerantan i miroljubiv prema drugim psima, iako prema njima znaju biti dominantni. Za razliku od ostalih nordijskih pasa (od kuda mu je i porijeklo), samojedi su živjeli u blizini čovjeka i obitelji čime se izgradila njegova nježna i dobra priroda. No poslušni su samo ako je to neophodno, tako da njegov gospodar mora biti čvrst, uporan, strpljiv, dobar i dosljedan.
Ovi su psi izuzetno strpljivi s djecom, a prema drugim psima znaju biti dominantni. Kako ovi psi imaju lovački temperament, vrlo je važna socijalizacija sa drugim kućnim ljubimcima. Uz to, mogli bi naganjati manje životinje s kojima se ne nešto slabije slaže.
U kući ili stanu je tih, općenito se vrlo dobro vlada i uvijek je uz vlasnika kako bi bio u kontaktu sa ljudima. Karakterističan je njegov način komuniciranja sa vlasnikom - osmijehom i lavežom.
Odgoj i dresura samojeda
Samojed ne sluša gospodara koji je blag i indiferenatan. Što se tiče odgoja samojeda, unatoč tome što samojede prati glas da su neposlušni, vrlo dobro ih se da trenirati, te se osobito ne razlikuju u odnosu na ostale pse. Naime, kako je posao odgoja samojeda izuzetno zahtjevan, kako vremenski tako i strpljenjem, većina ljudi loš odgoj pripisuju njihovom temperamentu.
Ključ uspješnog odgoja samojeda je u shvaćanju da radite sa inteligentnim stvorenjem koje vrlo brzo uči, a isto tako mu vrlo brzo postane dosadno. Ovo znači da sa samojedom treba raditi u kratkim seansama, a ne činiti duge i iscrpljujuće treninge. Vrlo je inteligentna pasmina, ali su po prirodi neovisni, što daje izazov vlasniku koji mora biti uporan u učenju. Odgoj bi trebao započeti odmah nakon što dovedete štene kući.
Općenito samojedi žele udovoljiti vlasniku, tako da uvijek imajte na umu da ga nagradite kada posluša naredbu. Osim hrane vrlo efektne su glasovne naredbe, što čini treninge zabavnima ako dajete naredbe s entuzijazmom.
Također, treba imati na umu da ljutnja i sila ne daju puno rezultata kod njih, već entuzijazam i ohrabrenje za dobro obavljen posao. Radostan glas, nagrađivanje i tehnike učenja koje daju osjećaj timskog rada i zabave su najučinkovitiji. No, treba pripaziti i na neprimjereno korištenje hrane kod učenja jer se vrlo često događa da ne razmišljaju o zadatku već su isključivo fokusirani na hranu. Dakle, ne razmišljaju što rade, već "slijepo" prolaze naredbe kako bi zaradili nagradu.
Od velike važnosti je i socijalizacija, kako bi dobro prihvatio druge pse kada odraste, tako da ga od najranije dobi navikavajte na prisustvo drugih pasa.
Samojedi nisu vrlo zahvalni učenici jer im brzo postane dosadno i dekoncentriraju se, no sa dovoljno strpljenja i ohrabrenja bez problema usvajaju naredbe. Za odgajanje psa potrebno je jako puno strpljenja i ponavljanja gradiva.
Povijesni razvoj i fizičke karakteristike samojeda
Povijest pasmine
Samojedi po FCI klasifikaciji pripadaju u Grupu 5 - Špic tip i primitivni tip pasa, Sekcija 1 - Nordijski psi za vuču sanjki.
Ova pasmina je nastala u antičko doba, a zemlja porijekla je Rusija, Sibir. Vrlo je prilagodljiv pas, stoljećima je pratio istoimeno drevno nomadsko pleme sjevernog Sibira po kojem su dobili ime - Samojedi ili Neneci - koji su živjeli uz najveću sibirsku rijeku Jenisej i živjeli u hladnim predjelima. Stoga se ubrajaju među najstarije pasmine na svijetu.
Pleme Samojeda ih je koristilo kao pastirske pse, pse za vuču saonica, pse čuvare koji su čuvali stada sobova, lovačke pse, a danas se koriste najčešće kao psi za društvo. Također se navodi kako su ovi psi spavali zajedno sa svojim vlasnicima da ih zgriju, čime su se s njima zbližili i vezali za njih.
Izvan Sibira, samojed postaje poznatiji krajem 19. stoljeća kada su razni istraživači koristili ove pse u arktičkim ekspedicijama. Za dovođenje samojeda u Europu bio je ključan Ernest Kilburn Scott koji ih je doveo u Englesku 1889. godine. Istraživači koji su koristili samojede u svojim ekspedicijama bili su, primjerice, Robert Scott, Fridtjof Nansen i Roald Amundsen. Od tada se ova pasmina "širi" Europom i pobuđuje veliki interes ljudi posebno radi svoje ljepote i guste bijele dlake.
The Kennel Club je bio prvi koji je službeno priznao pasminu 1909. godine kada se utvrdio standard za karakteristike i izgled ove pasmine, a Američki kinološki klub priznao ih je 1923. godine.
Izgled
Samojed je pas vučjeg tipa, gotovo kvadratičan arktički špic. Izgledom je elegantan i snažan pas koji odaje dojam spretnosti, dostojanstva i samouvjerenosti.
Glava je snažna i klinasta, oči bedemaste. Tijelo je mišićavo, s dubokim prsnim košem. Ima gustu nepromočivu dlaku, sa kratkom i vunastom poddlakom. Visina grebena je 50-60 centimetara, a tjelesna težina 23-30 kilograma.
Uši su male, uspravne, trokutaste i bogato obrasle dlakom, a oči su bademastog oblika, tamnosmeđe boje. Nos je crn, kao i usnice. Izgled je "nasmiješen", dobar, pažljiv i inteligentan. Vjeđe su uvijek crne.
Jedna od njegovi karakteristika je i rep. U pažnji i u pokretu, rep je savijen prema naprijed i nošen na leđima ili uz bok. Pri mirovanju, rep smije biti spušten i onda doseže do skočnog zgloba.
Osnovna boja samojeda je bijela s krem mrljama (tzv. biskvitne mrlje). Najpoželjnija je bijela boja, ali se prihvaćaju i žućkastobijela, žuta, crno-bijela i smeđe-bijela boja a nos potpuno crn.
U početku bijela boja krzna je bila kombinirana sa crnom bojom, koja je selekcijom eliminirana. Danas postoje i krem varijante boje krzna.
Vrlo gusta dlaka zahtijeva redovito češljanje (što je i jedina njegova mana), jer u protivnom ako se zamrsi može izazvati probleme sa kožom. Mrtva dlaka iz poddlake se čak može ispresti u vunu.
Diskvalifikacijske greške prilikom ocjenjivanja na izložbi su:
• plave ili oči različite boje
• predgriz ili podgriz
• spuštene uši
• boja različita od boje dozvoljene standardom
• plašljivost ili agresivnost
Dlaka samojeda
Samojed pripada u skupinu duglodlakih pasa. Imaju donju dlaku koja je gusta i mekana te gornju, gustu i grubu dlaku koja prolazi kroz donju i nadvisuje je te čini gornji pokrov. Dlaka ga štiti od hladnoće. Održavanje higijene dlake je vrlo bitno jer je prljav pas izložen utjecaju brojnih nametnika i bolesti.
Poddlaka ima termičku ulogu, služi za zagrijavanje kože, dok gornja dlaka štiti psa od kiše i prašine. Takva struktura dlake daje samojedu vrlo dobru zaštitu od ekstremnih hladnoća kao i od toplina. Zbog svoje guste dlake i poddlake sibirski samojed je jedna od pasmina pasa koja je izrazito osjetljiva na visoke temperature i toplotni udar.
U ljetnim ćete se mjesecima morati prilagoditi psu i njegovim potrebama pa ga tako zaštiti od izravnog sunca tijekom najtoplijeg dijela dana, istrčavanja provoditi tek kad temperatura padne, a preko dana i hladiti ljubimca mokrim ručnicima.
Dlaka samojeda dosta otpada, posebno u sezoni linjanja tokom proljeća i jeseni.
Njega dlake samojeda
Dlaka se uvijek češlja od repa prema glavi i nikako u suprotnom smjeru. Već kod mladog psa u dobi od 4 mjeseca treba početi sa češljanjem svaki drugi dan jer će se time lakše naučiti na uređivanje. Ukoliko se češljanje redovno provodi potrebno je i kraće vrijeme za češljanje.
Dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Potpuno kupanje nije neophodno više nego 3-4 puta godišnje jer prečesto kupanje može uništiti sjaj dlake i prirodnu zaštitu krzna.
Osim u sezoni linjanja, samojeda treba relativno malo održavati; češljanje 1x dnevno je idealno, a 2-3 x tjedno je dovoljno. Češljanje treba biti potpuno, time se podiže vanjski sloj dlake te uklanja sva mrtva podlaka. Češljanje započinje od korijena dlake odnosno dio uz kožu pa prema njenom vrhu, na taj način se iščešljava nečistoća, a praveći razdjeljak u pramenu koji se češlja, omogućuje uvid u eventualno zamršene dijelove.
Četka s iglicama, čekinjasta četka i česalj-grabljice su osnovni za održavanje dlake. Šišanje kod samojeda nije preporučljivo, a posebno ne ljeti, iz razloga što nakon što se podlaka linjanjem prorijedila, vanjsko krzno čini izolator od vrućine i štiti od sunca. Ako je dlaka ošišana, koža izložena na suncu je veoma osjetljiva, i moguće su opekotine. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj.
Odgoj, kretanje i zdravlje samojeda
Medvjeđi i vučji tip samojeda
Uzgajivači ove vrste pasa navode da samojedi dolaze u dva tipa - vučji i medvjeđi.
Medvjeđi tip
Medvjeđi tip samojeda ima kraću i deblju njušku, jače je i više građe te ima manje dlake u odnosu na vučji tip samojeda. Ovaj tip samojeda vuče podrijetlo iz nordijskih uzgajivačnica samojeda.
Vučji tip
Vučji tip karakterizira duža, više špicasta njuška, nešto je manje građe (slabije konstitucije) i ima bogatiju dlaku. Ovaj tip samojeda, uglavnom, vuče podrijetlo iz engleskih uzgajivačnica.
Aktivnost samojeda
Što se, pak, aktivnosti tiče, ovi psi su nekoć bili zaduženi za vuču saonica, bili su i lovački i pastirski psi te su bili čuvari koji su pazili na sobove pa im stoga treba puno aktivnosti i kretanja. Samojedi trebaju izbaciti svoju energiju pa su dugačke šetnje, trčanje i razne igre s vlasnikom prigodni za ovu pasminu. Sa samojedom se uz navedene aktivnosti možete baviti i agility treningom ili psećim sportovima.
Važno je da svog samojeda fizički i mentalno stimulirate kako bi bio zdrav, sretan i nježan pas. U mladosti, dok se još razvijaju i rastu, savjetuje se prilagoditi i ograničiti razinu aktivnosti kako bi se podržao pravilan razvoj i spriječili mogući problemi sa zglobovima te zaštitile kosti.
Bolesti samojeda
Samojed je pasmina koja može oboljeti od:
• displazije kukova
• kožnih alergija
• uveodermatološkog sindroma koji karakterizira upala oka, depigmentacija kože i promjena boje dlake
• dijabetesa
• progresivne atrofije retine (PRA)
• gluhoće
• nasljedne bolesti bubrega (samojedska glomerulopatija)
Samojed u stanu?
Samojed će biti zadovoljan životom i u manjem stanu pod uvjetom da se tokom dana psa dovoljno istrenira (istrči) budući da su jako aktivna pasmina pasa. Također su vrlo zadovoljni i s barem malim dvorištem. Dakle, samojed može živjeti u stanu ili kući, ali mora biti okružen ljudima.
Što se tiče dlake, ovo je idealan pas za držanje u stanu jer krzno gotovo nema nikakvoga mirisa, a blato na krznu se jednostavno samo isčetka kada se osuši.
