FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi
Visina:
mužjaci minimalno 70 cm; ženke minimalno 65 cm; općenito 65-90 cm
Težina:
mužjaci oko 63-81 kg; ženke 54-63; no mogu težiti i do 120 kg
Životni vijek:
8-10 godina
Dlaka:
2 vrste – kratkodlaki i dugodlaki
Boja:
bijela osnovna boja sa "plaštom" boje hrđe preko leđa uz bijele šape, prsa i vrh repa
Idealan prostor za život:
kuća s vrtom/dvorištem
Uobičajena veličina legla:
2-12 štenaca
Kako izgleda bernardinac?
Bernardinac je divovska pasmina poznata po svojoj masivnoj građi i plemenitom izgledu. Karakterističnog su izgleda koji ih čini jedinstvenima i prepoznatljivima. Ženke su sitnije i visina im iznosi najmanje 65 cm. Mužjaci su krupniji, imaju veću glavu i njihova visina bi u grebenu trebala minimalno iznositi 70 cm. Mogu doseći visinu do čak 90 cm.
Glava im je masivna i izražajna, lubanja blago zaobljena, a oči su srednje velike. Boja očiju varira od tamno smeđe do kestenjasto smeđe boje, a odaju prijateljski izraz. Uši su također srednje veličine te su trokutaste i visoko usađene. Tijelo im je jako i mišićavo te skladno s umjereno dubokim prsima te jakim i širokim leđima. Rep im je dug i kitnjast.
Težina bernardinca
Bernardinci spadaju u gigantske pasmine pasa, a težina je ovisna o veličini i građi tijela te spolu; mužjaci u prosjeku teže od 63 do 81 kg, dok su ženke lakše i njihova se težina kreće od 54 kg do 63 kg; međutim, težina bernardinca može iznositi i do 120 kg.
Kratkodlaki i dugodlaki bernardinac
Po dlaci se razlikuju dva tipa bernandinca: kratkodlaki i dugodlaki. Obje verzije karakterizira skladno i mišićavo, snažno tijelo.
Kratkodlaki bernardinac ima glatku i gustu vanjsku dlaku koja priliježe uz tijelo, a poddlaka je obilata, meka i gusta. Njihova je njega manje zahtjevna od one za dugodlakog bernardinca.
Dugodlaki bernardinac ima ravnu, srednje dugu do dugu dlaku, a poddlaka je vrlo gusta te je kratka na licu i po ušima.
Obje vrste dlake potrebno je redovito češljati češljem širokih zubaca i tvrdom četkom kako bi se uklonila mrtva dlaka i nečistoća, a čvoriće treba raščetkati. Za vrijeme linjanja (2x godišnje), treba ih svakodnevno četkati. Ne treba ih pretjerano često kupati. Treba obratiti pozornost na rezanje noktiju, čišćenje ušiju kako biste spriječili infekcije, pranje zubi i pregledavanje očiju koje im suze.
Boja bernardinca
Bernardinci su bijele osnovne boje sa "plaštom" boje hrđe preko leđa. Imaju bijele šape, bijela prsa i vrh repa koji je izrazito kitnjast.
Povijest i razvoj bernardinca
Povijest bernardinca
Bernardinac je divovska pasmina radnih pasa koja potječe iz područja Alpi (Italija i Švicarska). Prema standardima FCI (Međunarodna kinološka organizacija), ova je pasmina psa pozicionirana u Grupu 2 Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi.
Njegovo putovanje kroz povijest priča je o odanosti, snazi i želji za spašavanje života. Ovaj je nježni div svojim radom i karakterom osvojio srca ljudi diljem cijeloga svijeta.
Neki tvrde da je Bernardinac je nekoć bio agresivna, kratkodlaka pasmina nastala od planinskih mastifa koje je u Švicarsku donijela rimska vojska. No njega priča svakako započinje u Alpama – na planinskim prijevojima Švicarske i Italije, samostan sv. Bernarda postao je utočište za hodočasnike i putnike koji su se morali suočiti s opasnostima hladnoće i snijega. 1660-ih godina redovnici su tamo počeli sustavno držati pse koji su bili prilagođeni tamošnjim surovim uvjetima te su se koristili kao psi za zaštitu, pratnju i vuču, a korišten je i za pronalaženje zalutalih alpinista po snježnom prijelazu Velikog sv. Bernharda.
Budući da se priča o ovim psima i životima koje su spasili brzo širila, njihova je popularnost postepeno rasla, a do tada su ih nazivali Barry psom po najpoznatijem bernardincu koji je spasio 40 života u periodu od 12 godina. Bernardinac se još javlja pod imenima Saint Bernard dog, Sveti psi, Alpski mastiff pas i Bernhardinerand.
Vremenom se ovi psi razvijaju u pasminu kakvu znamo danas, a 1867. godine postavljen je prvi standard bernardinca. Dolaskom modernijeg doba i uvjeta smanjila se njihova potreba za psima spasiocima pa ovaj nježni pas pronalazi novu ulogu – postaje voljeni obiteljski pas, a njegova inteligencija, zaštitnički karakter i strpljenje za djecom čine ga idealnim članom mnogih domova.
Možda svoju najveću slavu, postigao je prikazivanjem u seriji filmova „Beethoven“. Sve u svemu, ovaj div s planina ostao je vjeran svojoj prvotnoj svrsi, a to je da bude oslonac, prijatelj i zaštitnik. Njegova povijest nije samo priča o psu, nego i potreba čovjeka da pronađe bliskog saveznika čak i u teškim trenucima.
Razvoj divovskih pasmina
Posebnosti divovskih pasmina su njihovi zglobovi i osjetljivost probavnog sustava.
Zbog velike tjelesne mase njihovi su zglobovi izloženi velikim naporima. Tijekom rasta i kasnije potrebno im je osigurati sve potrebne hranjive tvari u što preciznijoj količini. Tijekom mineralizacije koštanog sustava posebno treba paziti da količina fosfora i kalcija bude optimalna. Višak kalcija u hrani, kao i manjak, ima za posljedicu moguće probleme u razvoju koštanog sustava, kao što je primjerice osteohondroza (patološke promjene na zglobnim hrskavicama).
Dužina crijeva u divovskih pasmina je 40 puta veća od dužine crijeva male pasmine, uz istodobni udio crijeva naspram cjelokupne težine psa koji iznosi svega 2,8% za razliku od male pasmine, kod koje iznosi 7%. Sadržaj se u crijevu zadržava dulje i dolazi do nepoželjne fermentacije. Stoga psima velikih pasmina treba osigurati energetski koncentriranu hranu, kako bi se izbjeglo preopterećenje probavnog trakta. Također su česta i proširenja te torzije želuca zbog pretrpavanja hranom i nakon toga povećane aktivnosti.
Koliko aktivnosti i kretanja treba bernardinac?
Iako bernardinac treba dovoljno prostora i redovito kretanje, jedan od faktora okoline koji nepovoljno utječe na razvoj kukova jest i fizička aktivnost pa se preporučuje da se psi, posebno oni teških pasmina, u prvoj godini života kreću ograničeno (bernski planinski pas, bernardinac, njemačka doga, rottweileri,...). To znači da ih ne treba stimulirati da trče tako da im se baca loptica i da ih se nikako ne istrčava za biciklom ili autom. Za vrijeme rasta i razvoja se isto tako ne preporuča često penjanje po stepenicama, s ciljem kako bi se zaštitile kosti, zglobovi i mišići.
Međutim, kada odraste, bernardincu treba umjerena, ali redovita aktivnost kako bi održao svoje zdravlje i duh. Ovaj nekada ponosni čivar alpskih prostranstava rado će s vama poći i planinariti ili na kampiranje i druge aktivnosti. Treba ih dovoljno šetati, dati im da istražuju okolicu. Važno je napomenuti kako je ovim dragim psima potrebno osigurati dosta vremena s vlasnikom i obitelji jer je on tada najsretniji. Također ga možete uključiti u aktivnosti poput vuče lakših predmeta ili kolica kako bi angažirali svoju snagu i uživali u osjećaju korisnosti. I, ne zaboravite, u svakoj aktivnosti vaša će povezanost s ovim divnim psom biti od ključne važnosti.
Temperament i osobine bernardinca
Iako se na prvu zbog svoje veličine može činiti strašnim, bernardinac ispod svoje veličanstvene vanjštine skriva dušu punu topline. On je dobar, poslušan, vjeran, miran i promišljen, pa niti ne čudi da ga se naziva i „nježnim divom“.
Uzgajani su za spašavanje i rad u surovim uvjetima, što je pridonijelo njihovoj strpljivoj, nježnoj i inteligentoj naravi. Prema obitelji su jako privrženi, preferiraju biti u blizini ljudi i ne vole biti sami.
Ovo u principu nisu agresivni psi i generalno se dobro slažu s drugim psima, iako znaju ne podnositi manje pse. Međutim, potrebna im je rana socijalizacija te pravilan odgoj kako bi se dobro slagali s ljudima i ostalim životinjama. S mužjakom biste, doduše, mogli imati "problem parenja", dok bi dvije ženkice mogle pokazivati međusobnu agresiju.
Kada je u pitanju njihov odnos s djecom, on je zaista poseban – bernardinac je izuzetno pažljiv s djecom i prema njima su vrlo strpljivi i nježni te zaštitnički nastrojeni. Bez obzira na ovo, djeca bi trebala biti pod nadzorom odrasle osobe jer je ovo vrlo velik pas.
Uz sve navedeno, on je hrabar i pouzdan te treba puno prostora i redovito, umjereno kretanje pa samim time nije prikladan za život u gradu, odnosno u stanu.
Morate biti spremni na to da će bernardinac dosta sliniti budući da psi molosoidnog tipa (mastif, doge, bernardinac i druge), sigurno više sline nego druge vrste pasa.
Sve u svemu, bernardinac je nježna pasmina koja će uz pravilan odgoj i socijalizaciju te zadovoljene potrebe biti sretan član obitelji, a njihova mirna priroda i ljubav prema ljudima i djeci čine ih jednom od najpoželjnijih obiteljskih pasmina.
Zdravlje, odgoj i držanje bernardinca
Najčešće bolesti bernardinca
Iako su generalno gledajući dosta otporna pasmina, životni vijek bernardinca nažalost je relativno kratak – to obično bude od 8 do 10 godina, a skloni su raznim bolestima kao što su:
• displazija kukova
• torzija želuca
• Wobblerov sindrom
• rak kostiju
• razni problemi s očima
• dijabetes
• pretilost
S obzirom na svoju kilažu, bernardinac spada u divovske pasmine pasa zbog čega je lokomotorni sustav ove pasmine izložen velikim fizičkim naporima. Štenci divovskih pasmina završavaju svoj rast u dobi od 18 do 24 mjeseca starosti.
Displazija kukova kod bernardinaca
Vlasnici ljubimaca ove pasmine trebaju imati na umu da je bernardinac jedna od pasmina s genetskom predispozicijom za displaziju kukova. Labavost kukova koja je ishodišni probelm kod displazije može se očitovati već u dobi od 4. do 12. mjeseci starosti. Simptomi koji se pritom mogu javiti su: pas većinom leži, teže ustaje, nerado trči, nespretno hoda – nalik zečjem skakutanju.
Na tržištu postoji velik broj proizvoda koji sadrže glukozamin, kondroitin i hijaluronsku kiselinu koji pomažu kod takve problematike. Glukozamin sulfat je ključna komponenta složenih spojeva koji su važni sastojci vezivnog tkiva, a također je i komponenta hijaluronske kiseline, tekućine koja podmazuje zglobove. Veoma je važan i za ugradnju sumpora u hrskavicu, čime pomaže održavanju njene elastičnosti, a time i sposobnost ublažavanja udaraca. Kondroitin pak u tijelu stvaraju hondrociti-stanice hrskavice pa on pomaže zaštiti zglobnih struktura od mehaničkih oštećenja, prehrani zglobova (stvaranju sinovijalne tekućine).
Problemi s očima bernardinca
Jedna od karakteristika ove pasmine pasa jesu i oči. Naime, oči su srednje velike, tamno smeđe do kestenjasto smeđe boje, umjereno duboke te na glavi postavljene više prema naprijed nego postrani.
Očni kapci formiraju postrane nabore koji odaju specifičan izgled očiju - u uzgajivačkim krugovima se nazivaju tzv. tužne oči. Iz tog razloga, oči su nerijetko na stalnom "udaru" elementarnih uvjeta (direktno strujanje zraka, vjetra, prašine, kiše...) što nerijetko uvjetuje pojačano suzenje. Naime, pojačano suzenje jest i jedan od prvih obrambenih mehanizama oka, koje pokušava ispirajući suzama reducirati štetne utjecaje na njega.
Ovdje treba napomenuti i neke od specifičnosti ove pasmine pasa, za koje se spominje da su skloni pojavi entropije i ektropije. I u jednom i u drugom slučaju, dolazi do iritacija ovog osjetljivog područja što nerijetko rezultira pojavom pojačanog suzenja kao i sklonost različitim zdravstvenim poremećajima oka i njegove okoline. Više o entropiji možete saznati ovdje.
Naravno, pojačano suzenje se nerijetko pojavljuje i kod većine različitih oboljenja očiju.
Odgoj bernardinca
Bernardinac je pasmina za koju se preporuča rana socijalizacija i trening. Tako odmah treba posvetiti prve mjesece života upoznavanju psa s različitm ljudima, životinjama, okolinama i situacijama jer svaki novi miris, zvuk, dodir i iskustvo grade njegovo povjerenje u svijet.
Potrebno je zapamtiti da iako bernardinac ima srce puno ljubavi, ima i tijelo koje veličinom može biti izazovno za kontrolu. Iz toga je razloga znati da veličina sa sobom nosi i odgovornost – treningom poslušnosti može pomoći bernardincu da se ne zabija u djecu, penje na ljude ili da općenito ne iskorištava svoju veličinu. Također ih treba pravilno naučiti hodati na povodcu jer je povodac više od alata za šetnju – to je nit koja vas povezuje, sprječava nesporazume i omogućuje skladno kretanje.
Po naravi su bernardinci voljni slušati naredbe čim shvate što se od njih traži, a potreban im je dosljedan i strpljiv odgoj pun pozitivnih poticaja te ne smijete dopustiti da on upravlja vama. Budući da su povijesno uzgajani kao spasitelji, možete ga naučiti da nosi lagane pedmete ili ga uključiti u aktivnosti poput vuče. Ovo bi trebalo zadovoljiti njegovu radnu motivaciju te će dodatno ojačati vašu povezanost s njim.
Ovi divovi unatoč svojoj veličini imaju srce koje kuca za svoje ljude – uz ranu socijalizaciju i ispravan pristup odgoju možete odgojiti odanog prijatelja koji će vam biti oslonac u svim životnim nedaćama.
Može li bernardinac živjeti u stanu?
Bernardinac je, povijesno gledano, plemeniti čuvar alpskih prostranstava, a njegova impozantna veličina i dlaka nisu samo estetske značajke već odraz njegove povijesti kao psa koji je prilagođen planinskom zraku. Danas je ovo gotovo isključivo kućni pas i nije prikladan za život u stanu zbog svoje veličine – zamislite ga u skučenom stanu bez dvorišta. To bi bilo kao da planinskog orla zarvorite u kavez.
Bernardinac je hrabar i pouzdan pas koji treba puno prostora i zato treba žvijeti u kući s prostranim dvorištem kako bi uživao u svježem zraku i zadržio dovoljnu razinu aktivnosti. Iako voli provoditi vrijeme vani, bernardinčevo srce pripada obitelji pa mora imati pristup kući, odnosno toplini Vašeg doma.
Hladniju klimu dobro podnosi, a ako živite u toplijem podneblju potrebno ga je zaštititi od vrućine – treba mu osigurati rashlađeni prostor i svježu vodu. Također ih nemojte dugo ostavljati same – iako imaju neovisnu narav, oni žude za društvom i ljudima koje vole. Uz to, pobrinite se da je dvorište sigurno ograđeno te da unutar doma ima prostrano mjesto za odmor s dovoljno velikim krevetom.