Nasljeđivanje boje dlake

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Mendelove stanične čestice ili jedinice nasljeđivanja Johannsen naziva genima (1909.), a od tuda potječe i naziv genetika (Bateson) za znanost o nasljeđivanju.

Mendel je u svojim istraživanjima došao do tri važna zaključka: nasljeđivanje svojstava određuju činioci ili faktori (danas zvani geni) koji se na potomke prenose nepromjenjeni, zatim, potomak nasljeđuje jedan alel gena za svako svojstvo od svakog roditelja, te jedinka - potomak ne mora fenotipski naslijediti neku osobinu, ali je može prenijeti na slijedeću generaciju.

Osnova za život leži u vrlo velikoj molekuli nazvanoj deoksiribonukleinska kiselina (DNK). DNK je genetički materijal kod svih organizama a kod nekih virusa može biti i RNA. RNA (ribonukleinska kiselina) je srodna DNK. Kromosomi su nukleoproteinske strukture u jezgrama stanica, koje sadrže molekulu DNA. Pojam se često koristi kao sinonim za molekulu DNA.

Kada životinja proizvede spolnu stanicu (jajašce ili spermij - gamete) stanice prolaze posebnu podijelu te su u konačnici sa samo jednom kopijom svakog kromosoma. Kada se spoje spermij i jajna stanica, stvorena je nova stanica koja ima ponovno 2 kromosoma u jezgri.

Za nasljeđivanje boje dlake u pasa odgovorna su 2 lokusa (mjesto na kromosomu gdje se nalazi određeni gen): B za boju (B-crno; b-smeđe) i lokus I (inhibitor) čiji dominantni alel (različiti oblici gena za jedno svojstvo) inhibira ekspresiju na B lokusu te je bez obzira na genotip B lokusa, boja dlake npr. bijela. Jedan oblik svake osobine pokazao se tri puta češći od drugog u svim generacijama nakon prve. Takav oblik Mendel je nazvao dominantnim (npr. B) dok je manje česti oblik nazvao recesivnim (npr. b).

Postoji nekoliko načina na koji međusobno djeluju aleli. U primjeru gore navedenome, imali smo dva alela, jedan za crni i jedan za smeđi pigment. Ako potomak ima dvije kopije crne biti će crne boje; ako ima jednu kopiju smeđeg pigmenta i jednu crnog (dominantni) biti će crne boje. Ako ima dvije kopije smeđeg pigmenta biti će smeđe boje. U ovom slučaju crni pigment je dominantan prema smeđem, odnosno smeđi je recesivan prema crnom.

Prava dominantnost govori o tome da se pas s jednim dominantnim crnim i jednim smeđim pigmentom ne može vanjski razlikovati od psa sa dva dominantna crna gena.

Dakle, što se događa kada se pare dva psa crne boje? Pod pretpostavkom da oba roditelja imaju dva dominantna gena za crnu boju, svi štenci će biti crne boje. Zatim, moguć je slučaj npr. da je mužjak s dva dominantna crna gena, a ženka ima jedan recesivan gen za smeđu (ili obrnuto). U tom slučaju, ženka može proizvesti ili crne ili smeđe gamete, što daje vjerojatnost od 50% da će štenci biti potpuno crni i 50% vjerojatnosti da će biti crni ali nose i gen za smeđu boju. Svi štenci čine se crne boje. Zatim, ako pretpostavimo da oba roditelja nose recesivni gen za smeđu boju dobiva se 25% vjerojatnosti da će štenci biti potpuno crni, 50% crni koje nose gen za smeđu boju i 25% vjerojatnosti da će štenci biti smeđe boje.

Treba napomenuti kako nema miješanja gena, oni ostaju intaktni kroz različite kombinacije i generacije. Ovo znači da će crna boja ostati crna, bez obzira koliko je bila parena sa smeđom bojom. Ovo, a ne odnos dominantan-recesivan je bit Mendelove genetike.

No postoje i pasminske specifičnosti s obzirom na gene i nasljeđivanje. Npr. ponekad se u leglu, između crnih i smeđih dobermana, javi pokoji bijeli primjerak. Neki smatraju kako je to zapravo gen koji samo prikriva onu boju koje bi pas inače bio.