Mali aleksandar

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

O: Mali aleksandar porijeklom je iz sjeverozapadne Afrike. Ove ptice žive u područjima velikih šuma i savana te se drže u manjim grupama. Ime su dobile po Aleksandru Velikom, za kojeg se tvrdi da ih je među prvima donio u Europu iz Azije. Prosječno žive 20-40 godina. Osnovne boje koje krase ove papige su zelena i tirkizna. Perje koje karakterizira odraslog mužjaka počinje rasti sa 18 mjeseci starosti, a rast završava sa 32 mjeseci starosti. Odrasli mužjaci imaju tamno ružičasti prsten oko vrata. Područje ispod kljuna je u odraslog mužjaka crne boje, no slojevito se prelijevaju crna, tirkizna i ružičasta te se stanjuje do ispod uški. Ružičasti prsten se nastavlja do potiljka. Potiljak mužjaka tirkizno je isprano plave boje iznad svijetlozelenog glavnog perja potiljka. Mladim mužjacima i ženkama nedostaju oznake na bradi. Odraslu ženku krasi blijedo zelenkasta ogrlica koju je teško razlikovati od okoline. Rep je dugačak i tanak sa središnjim plavim repnim perom. Vanjska repna pera su zelene boje prelivena plavom bojom. Rep mladih i rep ženki je nešto kraći od repa mužjaka. Znači, ženka se razlikuje od mužjaka po tome što nema crnu oznaku na bradi, te nema ružičastu ogrlicu, a mladunce bi se eventualno moglo razlikovati po duljini repa, te crnoj oznaci ispod kljuna.

Mali aleksandri poznati su po tome što su relativno hladni i grubi jer ne zahtijevaju toliko pažnje kao mnoge papige njihove veličine. To ih čini izvrsnim ljubimcima za one ljude koji nemaju mnogo vremena biti uz njih. Oni podnose i manje od pola sata dnevno interaktivnog bavljenja s njima. No, vrlo teško će postati pitomi ako im se ne pruža dnevno druženje, naročito u mladim danima. Izvrsni su kućni ljubimci kad im se pruža redovita briga i pažnja. Općenito, obiteljske su ptice i rijetko će se vezati samo za jednog ukućana. Uz mnogo brižnosti, rukovanja i ljubavi, brzo mogu postati omiljeno društvo. Mogućnost komunikacije, rukovanja i zbližavanja prije svega ovisi o povjerenju, tako da trebate nastupati polako i biti uporni. Najbolje uče i prihvaćaju komunikaciju u predvečerje, a svaki trud potrebno je ograničiti na 20-tak minuta sa satom odmora između bavljenja s njim. Vaš prvi cilj je uzimanje poslastice iz Vaše ruke, što će dalje voditi u mogućnost da je pomazite po glavi. Zatim možete nastaviti sa nastojanjem da stane na Vašu ruku.

U ovisnosti o pitomosti malog aleksandra ovi koraci mogu biti gotovo trenutni kao što je u ptica ručno othranjenih (i onih koje su othranili roditelji) ili nekoliko tjedana kod onih koje to nisu. Zapamtite da pripitomljavanje i uvježbavanje Vašeg aleksandra zahtijeva strpljenje, nikada je nemojte kazniti. To će jedino uništiti povjerenje koje ste toliko dugo gradili. Kad se napokon Vaš aleksandar oslobodi možete započeti sa treniranjem pričanja. Preporučujem Vam ograničavanje kretanja, tj. letenja po stanu dok se Vaš ljubimac u potpunosti ne opusti jer bi se u protivnom mogao naći u nepoznatom okruženju sam i nezaštićen.