Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Prije nekoliko dana udomila sam 6 mjeseci starog mačića s teškim konjunktivitisom koji traje već više mjeseci. Prije pet dana nam je veterinar dao Chloramphenicol mast koju sada mažemo dva puta dnevno, također je dobio i injekciju vitamina B i C, streptomicin i još jednu injekciju za koju nisam potpuno sigurna što je. Mačak do danas nije kihao i kašljao, ali je danas počelo i često kihanje kao jedan od simptoma herpesa. Micek nije cijepljen, a pročitala sam na internetu da se ponekad i već zaražene mačke mogu cijepiti protiv herpesa što ubrzava njegovo povlačenje. Veterinar je ipak preporučio da pričekamo s cjepljenjima dok maca ne ozdravi.

U stanu imamo i psa, pa me zanima koliko je taj virus zarazan za njega (ove godine još nije cijepljen). Također, koji se još lijekovi preporučaju za liječenje ove bolesti? Treba li mu još kakav lijek protiv kihanja? Oči mu mažemo već pet dana, došlo je do malog poboljšanja, treći kapci mu nisu više prevućeni preko većine oka, ali mu se desno oko koje je zamućeno još nije vratilo u normalu. Treba li mjenjati mast ili još malo pričekati na njezino puno djelovanje? Koje su dugoročne posljedice herpesa za mačka? Hvala,
Martina

O: Prema simptomima koje ste naveli i činjenici da Vaš mačić nije cijepljen, najvjerojatnije se radi o virusnom mačjem rinotraheitisu. No, da bi se postavila točna dijagnoza, Vašeg mačića trebalo bi podvrgnuti nizu dijagnostičkih metoda (klinički pregled, hematološka pretraga, izolacija uzročnika na staničnoj kulturi, serološke metode - porast neutralizacijskih protutijela, dokaz intranuklearnih uklopina).

Mačji rinotraheitis febrilna je, vrlo kontagiozna zarazna bolest koja se najčešće pojavljuje iznenada, javlja se tijekom cijele godine s većom učestalošću u hladnijim mjesecima. Uzročnik bolesti je mačji herpes virus (FHV-1). Bolest je proširena u svijetu, ali ne prelazi na druge životinje, stoga nema bojazni da bi se Vaš pas mogao inficirati. Kod pasa dolazi jedan drugi tip herpes virusa koji je uzročnik bolesti pod nazivom " kašalj čopora ".

Inkubacija rinotraheitisa u mačaka traje 2-5 dana. Morbiditet u mladih mačaka može biti vrlo visok, i do 100%. Većina životinja ozdravi u roku dva tjedna , ako se pravodobno postavi dijagnoza i ako se životinja terapira na vrijeme. Klinički simptomi variraju od blagih do vrlo teških oblika. Bolest se očituje groznicom, slinjenjem, konjuktivitisom, obilnim okulonazalnim iscjetkom koji može začepiti nosnice i slijepiti očne kapke, hunjavicom, kihanjem i promjenama na prednjim dišnim prohodima, zbog čega životinje otežano dišu, ne jedu i gube na tjelesnoj težini. Ova bolest dovodi do poremećaja pulmonarnih obrambenih mehanizama, predisponirajući mačke za sekundarne bakterijske infekcije. Sekundarne infekcije najčešće su uzrokovane bakterijama Pasteurella multocida, Bordatella bronchoseptica, Streptococcus sp. i Mycoplasma felis, a mogu uzrokovati kronični, gnojni rinitis i konjuktivitis, upalu porebrice, pa i pneumoniju. Respiratorne posljedice mogu dovesti do lize konhalnih kostiju, što dalje može dovesti do potpunog gubitka konha, te do permanentnog oštećenja olfaktornog epitela. Uz respiratorna oštećenja herpes virus također izaziva ulcerativni keratitis, hepatičnu nekrozu, u gravidnih mačaka pobačaj i pojavu mrtvorođenih. Virus može biti latentno prisutan i u ganglijima. Većina mačaka koje se oporave od rinotraheitisa postaju nosioci i izlučuju virus, bilo spontano ili nakon stresa. Osjetljive mačke, osobito mačići s niskim materinim imunitetom, inficiraju se nakon kontakta s oboljelim mačkama (virus izlučuju putem iscjetka iz nosa i očiju, te slinom) ili s mačkama u rekonvalescenciji, a isto tako i u kliničkim inaparentnim infekcijama koje omogućuju neprimjetno širenje virusa.

Temelj terapije je održavanje prohodnosti dišnih puteva inhaliranjem mukolitičkih tvari, kako bi mačka mogla nesmetano disati. Dehidraciju suzbijamo fiziološkom otopinom intravenoznim putem ili u lakšim slučajevima oralno rehidracijskim otopinama. Sekundarne bakterijske infekcije suzbijaju se antibioticima širokog spektra jedan od njih je amoksicilin + klavulanska kiselina, oksitetraciklin (odrasle mačke). Lokalno se primjenjuju antibiotske masti i kapi za oči, najčešće su to Tobrex ili Chloramphenicol. Isto tako je važna potpora imunološkom sustavu vitaminima A, B-kompleksa i vitaminom C.

Preventiva igra važnu ulogu u sprečavanju infekcije i kontroli širenja bolesti. Mačići se vakciniraju u dobi od 8-9 tjedana, a potom revakciniraju u dobi od 12 tjedana. No, to ne znači da Vi svoju mačku ne možete cijepiti i kasnije. Svake godine mačke se revakciniraju jednom. Vakcina osim za rinotraheitis pruža zaštitu i protiv panleukopenije i mačjeg kalicivirusne infekcije. Vakciniraju se isključivo zdrave mačke, jer u protivnom može doći do neželjenih efekata.

Bolest, ako se na vrijeme dijagnosticira i liječi, u pravilu ne ostavlja značajne posljedice na organizam mačke.

Svakako se držite uputa svoga veterinara, kako bi se Vaša maca što uspješnije liječila i što prije oporavila.

U našim ljekarnama u Pet Centru možete kupiti specijalnu medicinsku hranu za brži i kvalitetniji oporavak Vaše mace:

- Eukanuba High Calorie u konzerviranom obliku
- Hills a/d u konzerviranom obliku
- Royal Canin Convalescence support u obliku praha i u mokrom (mesnatom) obliku.

OZNAKE:

macke

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava