Kraniomandibularna osteopatija (CMO)
24.May.13. Objavio PETRA FRANKO, DR. MED. VET.
Odgovara:
Petra Franko, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka
|
P: Našem Westyju, starom 4 mjeseca, dijagnosticirana je kraniomdibularna osteopatija. Budući da se kod nas u Puli veterinari prvi put sreću s takvim slučajem u praksi, molim Vas za pomoć i savjet u načinu liječenja. U kojim količinama se daju lijekovi, koliko često...? Zahvaljujem. Lijep pozdrav, Sanja O: Kraniomandibularna osteopatija (CMO) je bolest proliferativnog bujanja, rasta kostiju u mladih pasa koji intenzivno rastu i razvijaju se. Zahvaća kosti lubanje, uključujući krakove mandibule (donje čeljusti), bullu timpanicu (kost koja okružuje srednje uho) te regiju na temporalnoj kosti koja formira temporomandibularni zglob u kojem se donja čeljust uzglobljuje sa ostatkom lubanje, ponekad može zahvatiti i kosti prednjih udova. Bujanja odnosno promjene su obično obostrane, međutim nije pravilo. Uzrok same bolesti nije točno poznat, no smatra se da nije prouzročen kanceroznim bujanjem. Nažalost, kod "Westy" terijera i još nekih drugih terijera bolest je nasljedna i prenosi se sa roditelja u uzgoju preko recesivnog para gena. |
|
Simptomi se jave obično u dobi od 4 do 8 mj. starosti i nisu konstantni nego dolaze u fazama, povremeno su prisutni pa iščeznu pa su nakon nekog vremena ponovno vidljivi. Donja čeljust otekne, postane vrlo bolna, nemogućnost zatvaranja usta uzrokuje i pojačano slinjenje, a i samo otvaranje usta prilikom uzimanja hrane uzrokuje bolno cviljenje i depresiju te gubitak apetita štenca. Simptome može pratiti i vrućica, a kod unapredovale bolesti dolazi i do atrofije žvačnih mišića i upale limfnih čvorova u blizini. Prema kliničkoj slici i kvalitetnom pregledu te dodatno rentgenskom snimkom bolest kod pasmina sklonih genetski ovoj bolesti nije teško dijagnosticirati. Kada pas prestane intenzivno rasti oko dobi od jedne godine, tada i same promjene odnosno bujanja stanu, tj. abnormalan rast čak zna i regresirati. Samo povlačenje promjena ovisi i o tome koliko su one bile obilne i uznapredovale te ako su zahvatile zglobove čeljusti jer takve promjene često ne prolaze same po sebi nego ih treba korigirati operativnim zahvatom i na taj način osigurati barem djelomičnu pokretljivost zglobova. Prognoza bolesti je povoljna, tj. bolest je u potpunosti kod blažih slučajeva izlječiva i nakon 2-3 godine znakovi da je bolest postojala uopće ne moraju biti vidljivi. Samo liječenje, terapija bolesti je vrlo individualna, sve ovisi o stupnju koliko je bolest uznapredovala, kod većine slučajeva bolest prolazi sama po sebi no duljina terapije i izlječenje mogu varirati od 4 do 10 mjeseci. Potporna terapija bazira se na primjeni protupalnih pripravaka te lijekova protiv bolova. Svakako se savjetuje da se hrana vlaži kako bi se olakšalo uzimanje hrane, ili da ona bude u mokrom obliku (konzerve) a kod težih slučajeva potrebno je hraniti i sondom. Kako su naši odgovori informativne prirode, za dodatnu pomoć možete se obratiti specijalistima na Klinici za unutranje bolesti, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, tel. 01 2390-111. |
OZNAKE:
Idealni uvjeti za ribice
