Boja perja
8.May.07. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb
P: Imam rozakolisa starog 5 godina, koji je prije mjesec dana počeo dobivati crveno perje umjesto zelenog po leđima i gornjem dijelu krila, dok po trbuhu ima sve tamnije zeleno perje, međutim inače izgleda potpuno zdrava. Stalno ima jednaki tretman: jede istu mješavinu za rozakolise i povremeno dodatno voće i minerale, puštamo je redovito van iz krletke i na kupanje u mlakoj vodi. Što bi mogao biti problem s papigicom i da li trebam nešto mijenjati u njenoj prehrani? |
O: Većina boja u ptica nastaje kao različita kombinacija tipova pigmenata koji su uskladišteni u proteinima pera.
Općenito se može reći kako na boju pera utječu tri elementa: količina crvenog i žutog karotenoida (psitacina), količina melanina i struktura pera. Primjerci rozakolisa u prirodi imaju visoku razinu crvenog i žutog psitacina a razina melanina ostaje nepromjenjiva. Dodajući efekt raspršivanja svjetlosti vidimo pticu zelene boje sa svijetlocrvenim licem. Boja ptica izvedena je iz tri vrste pigmenata unutar osnove pera.
U Agapornisa bitna su dva pigmenta: melanin (crni eumelanin i smeđi feomelanin) i psitacin (crveni i žuti pigment). Ovi pigmenti također su pod utjecajem sposobnosti pera za disperzijom svjetlosnih zraka unutar zračne zone pera. Količina crvenog i žutog psitacina individualno kod svake ptice djelomično određuje cjelokupnu boju. Drugi element koji određuje boju ptice je melanin. Pigment melanina su crne i smeđe granule proteina u strukturi pera. Utječu na baznu boju ptice potamnjujući je ili pak posvjetljujući. Vrlo je važno razumijeti da ono što mi percipiramo kao boju pera je ustvari kombinacija boja od izvora svjetlosti koju pero absorbira ili pak reflektira. Boje koje se reflektiraju su zapravo one koje su nama vidljive.
Jedinstvene među svim pticama su turakoi (obitelj Musophagidae - ptice koje žive u šumama Afrike) koji samostalno proizvode zeleni i plavi pigment. No, kod svih ostalih ptica zelena boja nastaje kombinacijom strukturalnih i pigmentnih boja. U svih vrsta Psittacina zelena je primarna boja perja. Također se uočava da sve vrste Agapornisa u prirodi imaju zeleno obojano perje tijela. Rozakolisi tako u prirodnom obliku imaju tijelo boje zelene trave s tamno crvenim licem i čelom. U keratin (protein pera) su ugrađeni ili žuti karotenoidi (proizvode čistu svijetlu zelenu boju) ili melanini (proizvode tamniju maslinastozelenu boju). Kako je zelena boja u rozakolisa rezultat interakcije efekta eumelanina sa upletanjem plave boje i psitacina, ukoliko se promijeni postotak i odnos pigmenata nastaju varijacije boja. Ove promjene utječu na način na koji je svjetlost absorbirana ili pak reflektirana od pera. U stvari, zelena boja koju vidimo rezultat je efekta raspršivanja boje koja se reflektira od strukture pera. Ovo se naziva Tyndallovim efektom i stvara iluziju određenih boja.
Za karotenoide se općenito smatra kako za razliku od psitacina mogu biti pod utjecajem vanjskih čimbenika. Jedino kod kanarinaca postoji dodatak prehrani koji ima utjecaja na intenziviranje njihove boje dok kod papiga prehrana općenito ne utječe na boje perja. Ovo znači da zdrava ptica sa kvalitetnom prehranom nema jasnije boje već je to više posljedicom dobrog zdravlja koje poboljšava kvalitetu pera koje kao takvo ima bolju sposobnost refleksije svjetla. Dakle, ne dolazi do stvarne promjene u boji pera.
Struktura pera također utječe na boju. Neke "boje" jednostavno su rezultat samih promjena u strukturi pera koje tada utječu na refleksiju svjetla. Nekoliko je struktura pera koje imaju različitu ulogu u održavanju zelene boje. Najvažniji dijelovi pera su: korteks (kora) - vanjski je omotač pera. U ovom sloju nalazi se žuti pigment nazvan psitacin. Spužvasta zona - srednji sloj koji u kontaktu sa sunčevim svjetlom proizvodi plavu i ljubičastu kombinaciju boja. I centar ili medula - sadrži crni i smeđi pigment, koji okružuje sitne rupice nazvane vakuole. Boje perja koje se vide kombinacija su pigmenata (zelena je kombinacija žutog, smeđeg i crnog pigmenta). Promjene u fizičkoj strukturi različitih slojeva u "korijenu" pera tvori različite mutacije. Npr. smanjenje debljine korteksa smanjiti će količinu žutog pigmenta u peru. Također, smanjenje količine eumelanina u meduli utjecati će na interakciju ili interferenciju plave boje u spužvastoj zoni pera.
Promjene u boji pera zabilježene su i u različitih sezonama a najčešće se povezuju sa reprodukcijom. Ovo se događa procesom izmjene perja ili mitarenjem ali se smatra da se mitarenje ipak primarno zbiva zbog istrošenosti perja.
Boja perja uvjetovana je pigmentima, strukturalnim stanjem pera i kombinacijom navedenog. Pigmenti su kemijski spojevi koji absorbiraju svjetlo različitih valnih duljina, dok se struktura odnosi na fizičko stanje pera koje modificira ili odvaja valne duljine. Na strukturu pera mogu utjecati i vanjski čibenici poput: parazita, prašine, svjetla, temperature, vlage, abrazije i sl. Osim toga, zabilježeno je i da je tamnija boja perja povezana i sa hormonima.
Za točno određivanje uslijed čega je došlo do promjene boje savjetujem Vam da Vašeg ljubimca odvedete na Veterinarski fakultet u ambulantu za ptice kućne ljubimce čiji je telefonski broj 01/23 90 410, a radno vrijeme ambulante je ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10-12 sati, utorkom i četvrtkom od 16-18 sati, te subotom od 9-11 sati.
OZNAKE: