Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Nakon dužeg problema sa zelenim iscjetkom iz penisa, kod šteneta Američkog staforda, uradio sam bris i ispostavilo se da ima bakteriju staphylococcs aureus! Štene je staro 4 mjeseca i valjda antibiotici koji utječu na tu bakteriju nisu preporučljivi za štenad! Veterinar koji ga liječi je moj prijatelj i imam neki utisak da nešto krije od mene, pa vas molim da mi kažete da li je to izlječivo, ili je u pitanju nesto ozbiljno! I kakvo vi liječenje preporučujete, jer trenutno još nista ne poduzimamo, ali ovih dana moramo donijeti neku odluku!
Unaprijed hvala,
Đorđe

O: Kod pasa, posebno kod štenadi vrlo su česte infekcije izazvane bakterijama iz roda Staphylococcus.

Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) je gram pozitivna kuglasta bakterija koja je najčešći uzročnik lokalnih infekcija na koži pasa, a često i postoperativnih infekcija kirurških rana. Ova bakterija dio je i fiziološke flore na koži, sluznicama (rodnica, penis, oko, nos, itd.), te kao prolazna flora u crijevima. Ovakve infekcije uglavnom ostaju nezapažene od strane vlasnika ili im se ne pridodaje velika važnost, te zbog toga nisu na vrijeme dijagnosticirane, terapirane i spriječene moguće komplikacije.

Iz svakog lokalnog žarišta infekcija se može proširiti limfom i krvotokom po cijelom organizmu, te izazvati sepsu. Pri širenju infekcije može nastati osteomijelitis, artritis i endokarditis. Stafilokokne infekcije se pojavljuju kao primarna - samostalna infekcija ili kao sekundarna infekcija uslijed nekih drugih oboljena. Loši zoohigijenski uvjeti, pad hormonalnog i imunološkog sustava, deficitarna prehrana, faktori su koji će pogodovati nastanku stafilokokne infekcije. Liječenje neadekvatnim antibiotikom, bez prije napravljenog antibiograma, rezultirat će razvojem još otpornijeg soja stafilokoka.

Kod pasa, ova bakterija najčešće se prenosi parenjem, a štenci se mogu inficirati za vrijeme intrauterinog razvoja. U pasa ova bakterija najčešće uzrokuje piodermije (gnojne upale kože), koje se često ponavljaju bez obzira na liječenje. U etiologiji stafilokoknih infekcija u pasa najčešće sudjeluju Staphylococcus aureus, S. intermedius, S. hycus. Najučestalija je bakterija S. intermedius koja je u 90% slučajeva uzročnik kožnih infekcija u pasa. Staphylococcus aureus zauzima tek 5% infekcija. Oboljenja kože mogu biti površinske ili duboke piodermije. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti kao vlažni ekcem ili impetigo.

Osim kožnih infekcija, ova bakterija uzrokuje i spolne infekcije, koje kod ženki se mogu manifestirati kao endometritis, a kod mužjaka kao balanitis (upala glavića penisa) ili balanopostitis (upala glavića penisa i okolne kože). U mužjaka, javlja se karakterističan žuto-zeleni sekret, cvenilo, oteklina, koja može dovesti i do suženja uretre. Za postavljenje dijagnoze, neizbježno je uzimanje brisa za mikrobiološku pretragu.

Tijekom uzimanja brisa za mikrobiološku pretragu, životinja ne smije biti pod antibiotskom terapijom. Kao rezultat pozitivne bakteriološke obrade iz traženih uzoraka, dobivamo nalaz s identifikacijom bakterije i antibiogram (rezultat ispitivanja osjetljivosti bakterije na antibiotik). Antibiogram pokazuje tri kategorije osijetljivosti:

- osjetljiv, znači da infekcija bakterijom može biti liječena preporučenim dozama tim antibiotikom
- umjereno osjetljiv, znači da izolat može biti inhibiran koncentracijom određenog antibiotika ako se mogu koristiti više doze ili ako se koncentracija antibiotika djelotvorna za tu bakteriju postiže samo u onim sustavima preko kojih se lijek izlučuje (npr. urinarni, probavni ili hepatobilijarni sustav)
- rezistentan, znači da izolat nije osjetljiv na one koncentracije antibiotika koje se mogu postići u organizmu i ne smije se koristiti za liječenje infekcije uzrokovane tom bakterijom.

Za pravilan izbor antibiotika u liječenju infekcija, osim poznavanja uzročnika infekcije i osjetljivosti uzročnika prema antibioticima, potrebno je poznavati i amnestičke podatke o preosjetljivosti životinje na određeni antibiotik, izlučivanje i inaktivacija antibiotika, doziranje i put primjene antibiotika, te moguće nuspojave antibiotske terapije. Uz sustavnu primjenu ciljane antibiotske terapije (oralno ili parenteralno), savjetuje se i lokalna dezinfekcija spolovila, sredstvima koja će proporučiti veterinar s obzirom na stanje.

Neadekvatna primjena antibiotika podrazumijeva krivu dozu (premala doza, preduga primjena antibiotika), krivi izbor antibiotika (mikroorganizmi nisu osjetljivi na izabrani antibiotik), nepravilnu kombinaciju dvaju ili više antibiotika, te neopravdanu profilaktičku primjenu.

Mišljenja sam da nema razloga ne provesti terapiju antibiotikom, koji je rezultat antibiograma, jedino ako se radi o kinolonskim antibioticima (oštećenje hrskavice nosivih kostiju), čija je primjena kontraindicirana u mladih životinja. No ako je i takav antibiotik rezultat antibiograma, vjerujem da na temalju antibiograma kolega ima na izbor barem još jedan antibiotik.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava