FCI klasifikacija:
Grupa 9 – Psi za pratnju i patuljaste pasmine, Sekcija 8 – Japanski chin i pekinezer
Visina:
15-23 cm
Težina:
3,6-4,5 kg (mini pekinezer: 2,7-3,6 kg)
Životni vijek:
12-15 godina
Dlaka:
duga, lepršava, s mekom i gustom poddlakom
Boja:
različitih boja (od blijedožute do smeđe-crne)
Idealan prostor za život:
stan ili kuća
Uobičajena veličina legla:
2-4 štenca
Izgled
Pekinezeri su posebni psi, duge, lepršave i meke dlake različitih boja (od blijedožute do smeđe-crne). Imaju velike, tamne, lucidne i upečatljive oči, duge uši, kratak i tanak vrat, a zbog svoje koštane konstrukcije imaju karakterističan kotrljajući hod.
Imaju čvrsto, mišićavo tijelo. Glava je široka, lice ravno, široko razmaknutih, naglašenih obraza i donje čeljusti. Iz profila, lice je ravno, brada, nos i obrve su u istoj ravnini. Uške su srcolike, preklopljene uz lice i ne smiju biti dulje od ravnine čeljusti. Nos je širok, kratak i crn. Njuška je vrlo plosnata, široka, smještena ispod očiju. Donja čeljust je izražena i široka.
Pekinezeri su psi mali rastom. Odrasle jedinke dosižu visinu u grebenu od 15 do 23 cm.
Normalna i najčešća težina odraslog psa je od 3,6 do 4,5 kg. Pekinezeri tjelesne težine između 2,7 do 3,6 kg smatraju se Mini Pekinezerom. Najomiljeniji tip ove pasmine teži oko 2,6 kg (tzv. Sleeve Pekingese) i vrlo ga je teško uzgajati upravo zbog te male težine i konstitucije - ženke imaju vrlo teške porode i nužna je intervencija veterinara.
Dlaka
Dnevno češljanje njegove lijepe dlake je obavezno kao i briga o higijeni očiju i zubića. Kao što je spomenuto, dlaka pekinezera je duga, gusta i različite boje – gornja je raskošna, grublja, duža i ravna, dok je poddlaka meka i gusta. Karakteristično za njih je i da imaju „lavlju grivu“ oko vrata. Dlaka zahtjeva dnevno četkanje i redovitu njegu kako se ne bi stvarali čvorići te kako bi dlaka ostala kvalitetna i neoštećena.
Podrijetlo, bolesti i odgoj pekinezera
Povijest pekinezera
Povijest pasmine pekinezer seže u antičko doba, a nekoć je bio u eksluzivnom vlasništvu drevnog kineskog dvora gdje se smatrao svetim te se vjerovalo da štite ljude od zlih duhova.
Oni su vrlo poznata i od davnina priznata pasmina - spominju se već u 8. stoljeću za vrijeme dinastije Tang.
Budući da se zbog njihovog izgleda na njih gledalo kao na malene lavove, imali su simbolično značenje s obzirom da je lav u kineskoj kulturi predstavljao snagu i zaštitu.
Pekinezere su mogli su posjedovati samo članovi carske obitelji, dirati ili ukrasti takvog psa za obične ljude bilo je kažnjavano smrću.
Minijaturna verzija pekinezera, takozvani Sleeve Pekingese, nosio se u širokim rukavima odora kineske aristokracije.
Pekinezeri su bili su jako cijenjeni u kineskoj kulturi jer se vjerovalo da mogu istjerati zle duhove i zaštititi vlasnika. Često su bili okruženi raskošem i nosili raskošne ogrlice.
U 19. stoljeću, za vrijeme Drugog opijumskog rata, Britanci napadaju carske palače u Pekingu, a carska obitelj nije htjela da ovi psi dospiju u ruke neprijatelja pa su naredili da se ubiju. Preostalo je samo nekoliko preživjelih pekinezera koji su donešeni kraljici Viktoriji u Englesku kao ratni plijen.
Tamo je ova pasmina postala sve popularnija među kraljevskim obiteljima i aristokracijom te su se odatle pekinezeri počeli dalje širiti Europom i svijetom. U Engleskoj se 1898. godine razvio standard pasmine te su tada određeni idealan izgled i karakteristike te pasmine. Američki kinološki klub (AKC) pekinezera priznaje 1906. godine. Pekinezer u 20. stoljeću postaje sve popularniji diljem svijeta, pa tako i u SAD-u. I danas je pekinezer cijenjeni kućni ljubimac zahvaljujući svom gracioznom izgledu i odanosti.
Bolesti pekinezera i briga za pasminu
Pekinezer je podložan raznim bolestima, nekima i zbog svoje konstitucije:
• lako se prehladi (skraćeni nosni dio)
• macroglossia (povećan jezik)
• ectropion (izvrnuti kapak), a ponekad i entropion (uvrnuti kapak)
• teško se razmnožava
• podložni su hernijama diska u kičmenom dijelu i proklizavanju patele u koljenom zglobu
• oboljevaju češće od bolesti dišnog sistema
• nerijetko u zrelijoj dobi javaljuju se i srčani problemi
• teže podnose visoke temperature
• oboljenja usne šupljine i zuba
• prolapsus oka
Prolapsus oka kod pekinezera
Naime, prolapsus oka je relativno čest slučaju kod pasmina tipa pekinezer. Razlog leži u činjenici da ova i slične pasmine pasa (mops, shih tzu...) posjeduju veliku orbitu (očna šupljina) u kojoj je smješteno oko i koje je djelomično izvučeno - lagano prominira izvan kapaka. Posljedično, različite traume (npr. udarci) mogu dovesti do prolapsusa (ispadanja oka) iz svojeg fiziološkog položaja.
Sitan rast i elegantna forma malih pasa čine ih na prvi pogled krhkim. Međutim, mini psi su vrlo otpornim a dokaz tome je i njihova karakteristična dugovječnost jer žive uglavnom do 15 godina, a mogu i dulje.
U tom slučaju, potrebno je hitno se obratiti svojem veterinaru, a samo oko zaštititi od daljnjih ozljeda, nečistoća,... Isti će pregledati ljubimca te pokušati vratiti oko u svoj fiziološki položaj - unutar orbite. U slučaju da je oko jače ozlijeđeno ili da su strukture oka nepovratno oštećene, veterinar se može odlučiti i za zahvat enukleacije – u potpunosti se uklanja oko.
Ako je oko i njegova funkcionalna struktura očuvana, nakon što se isti vrati u orbitu, potrebno ga je na istom mjestu fiksirati i na takav način dodatno spriječiti ponovni prolapsus. To se najčešće postiže privremenim šavom - fiksiraju se gornja i donja vjeđa (oko se zatvara). Nakon nekoliko dana, šavovi se uklanjaju, a sama priroda ozljede se procjenjuje, odnosno može se dati prognoza.
Dresura pekinezera
Pekinezeri su mali tvrdoglavi, čupavi "medeki", koje treba odmalena naučiti određena pravila u kući kako ne bi sve bilo po njihovom. Nemojte ga kažnjavati batinama, radije ga nagradite kada učini ono što ste željeli, nekom poslasticom ili tapšanjem po glavici.
S treningom i odgojem bolje je započeti što prije, od malih nogu, jer tada pas bolje reagira na dresuru budući da im se razvija percepcija o drugima i svijetu u kojem žive. S pekinezerima treba biti dosljedan.
Karakter pekinezera
Pekinezer pruža užitak onima koji vole društvo zanimljiva, neovisna psa. On je vrlo hrabar, a mali pas, odvažan i osjećajan, nezavisan, privržen jednom vlasniku, ali oštar prema strancima. Uz to je inteligentan, odlučan, samouvjeren, plemenit i privržen. Odbija ponekad hranu iz svoje tvrdoglavosti samo da dokaže svoju dominantnost nad vlasnikom.
Lako prelazi svoju optimalnu tjelesnu težinu jer su ipak lakomi prema hrani. Ljubomorni su i dosta nekontrolirano laju, jer time nadoknađuju svoju veličinu i štite svoj dom i vlasnika punim srcem.
Iako po veličini spadaju u male pasmine, ne podnose strance u kući, a ponekad, osim jednog člana obitelji, ne podnose ostale članove kuće (djecu).
Još informacija o pekinezeru
Aktivnost pekinezera
Pekinezeri ne zahtijevaju velike šetnje (postoje i iznimke), te je ovo pravi ljubimac za vlasnike koji žive u malim stanovima. Vole se igrati, no nisu pasmina koja voli hodati niti su prikladni za agility, no svejedno im je potrebna tjelesna i mentalna aktivnost kako bi ostali zdravi – treba ih potaknuti na aktivnosti na otvorenome kako bi se, između ostalog, izbjegla prekomjerna težina.
Kratke šetnje nekoliko puta dnevno dostatne su za njihove umjerene potrebe za kretanjem. Osim ovoga, zbog toga što su brahicefalna pasmina, mogu imati problema s disanjem za vrijeme toplijeg vremena pa treba izbjeći veliku fizičku aktivnost tijekom vrućina.
Kako se pekinezer slaže s djecom?
Ne prepruča se za obitelji s malom djecom jer nisu tolerantni prema neodmjerenim kretnjama i igrama s djecom te ne vole da ih se uznemirava, a osim toga su mali, pa bi ih dijete moglo ozlijediti ili bi oni mogli ozlijediti dijete u samoobrani.
Nešto bolje se, dakle, slažu sa starijom djecom koja su dobro odgojena i s kojima su upoznata od djetinjastva. Djeca moraju biti pod nadzorom roditelja za vrijeme igre ili boravka s pekinezerom jer bi u stresnim situacijama mogli biti nepredvidljivi.
Odnos s drugim životinjama
Što se tiče odnosa s drugim psima, dobro se slaže s njima ako ga odmalena socijalizirate, samo morate paziti da ga drugi pas prilikom igre ne ozlijedi po oku (mnogi su nažalost tako izgubili oko). Međutim, mogu biti vrlo ljubomorni i dominantni te zaštitnički raspoloženi prema svome vlasniku pa se ponekada ne slažu najbolje s drugim životinjama baš zato što traže potpunu pažnju svog vlasnika. Također ga žele zaštititi i imati stvari pod kontrolom pa poenkada mogu skakati, lajati i čak ugristi.
Gdje može živjeti pekinezer?
Kao što je navedeno, pekinezeri su idealni ljubimci za vlasnike u malim stanovima te će se u njemu dobro osjećati, kao i u kući s manjim vrtom budući da nisu izrazito aktivna pasmina. Tijekom vrućeg vremena mora im se osigurati rashlađen prostor i hladovina gdje će se moći povući. Također im se mora osigurati dovoljna količina vode.
