FCI klasifikacija:
Grupa 5 – špicevi i psi primitivnog tipa, Sekcija 1 – Nordijski psi za vuču saonica
Visina:
mužjaci 53-60 cm; ženke 51-56 cm
Težina:
mužjaci 20,5-28 kg; ženke 15,5-23 kg
Životni vijek:
11-13 godina
Dlaka:
dvostruka dlaka, pokrivna dlaka ravna, srednje duga i priljubljena; poddlaka mekana
Boja:
sve boje i kominacije dozvoljene – najčešće siva, crna, crvena i šarena
Idealan prostor za život:
kuća s velikim vrtom; vanjski pas
Uobičajena veličina legla:
6-8 štenaca
Izgled
Sibirski pas pasmina je koja je svojom građom i izgledom prilagođena za rad u nepovoljnim, hladnim uvjetima te za izdržljivost. Lijepo i simetrično tijelo ove pasmine čini je vrlo popularnom i prepoznatljivom.
Visina mužjaka iznosi između 53 i 60 cm, visina ženke između 51 i 56 cm. Što se tiče težine, ona se za mužjake kreće između 20,5 i 28 kg, a za ženke između 15,5 i 23 kg.
Haski ima dvostruku dlaku, pokrivna dlaka je ravna, srednje duga i priljubljena, poddlaka je mekana i gusta, što im pruža dobru toplinsku izloaciju. Zaštitna dlaka vanjskog krzna je prava i glatko leži te na takav način odražava liniju tijela psa. Nedostatak poddlake za vrijeme sezone linjanja je uobičajan.
Sve boje i kombinacije su dozvoljene. Najčešće su boje sibirskog haskija siva, crna, crvena i šarena. Dlaka je oko glave i na donjoj strani trbuha svjetlija, a na licu često imaju upečatljivu masku. Kod ove pasmine su dozvoljene plave oči. Najčešće boje oči su dakle, plave, smeđe ili jantarne, a poprilično često je utvrđena potpuna heterokromija, odnosno jedno oko je plavo, a drugo oko je smeđe boje.
Uši sibirskog haskija su uspravne, trokutastog ublika te su prvi vrhu lagano zaobljene. Rep je bogato odlakan. Njuškica im je srednje duljine i proporcionalna s glavom. Noge su snažne i prilagođene za prevaljivanje velikih udaljenosti, dok su leđa ravna i snažna. Njihovi su pokreti elegantni i učinkoviti, što im uz druge fizičke karakteristike daje gracioznost, atletski izgled i dojam izdržljivosti.
Zbog gustog krzna više im odgovara hladnija klima. Postoje podaci da mogu izdržati čak i na -50°C. Naravno, životinja koja živi vani mora imati kućicu koja je dobro izolirana.
Što se tiče održavanja higijene, haskiji su dosta čisti. Uglavnom nemaju svoj miris nego im krzno upija miris okoline. Nije ga potrebno, a niti preporučljivo često kupati.
Podrijetlo, odgoj i dlaka
Povijest pasmine
Sibirski haski pripada 5. FCI skupini - špicevi i psi primitivnog tipa, Sekcija 1 – Nordijski psi za vuču saonica. Uzgojio ga je narod Chukchi iz sjeveroistočnog Sibira. Namjena mu je bila vuča saonica, a korišten je i za lov na jelene kao gonič te kao svakodnevna pomoć. To je radni pas uzgojen za preživljavanje u polarnim uvjetima. Njihova povijest seže tisućama godina unazad. Pročitajte kako su se od ovih radnih pasa razvili u popularne obiteljske ljubimce.
Sibirski haski potječe od drevnih arktičkih pasa, a smatra se kako je praotac ove pasmine bio takozvani Chukotka Sled Dog. Ovi su se psi, kao i ostali psi iz Sibira za vuču saonica, uvozili na Aljasku kako bi se za vrijeme zlatne groznice tragači zlata mogli prebaciti do Yukona u Kanadi za vrijeme ekstremnih uvjeta te kako bi mogli sudjelovati u All-Alaska Sweepstakes, utrci saonica koja je bila duga 658 km. U ovoj su utrci dominirali zahvaljjući svojoj lakšoj građi i većoj brzini od ostalih pasa koji su se koristli za vuču saonica, a ime koje treba spomenuti je Leonhard Seppala koji je osvojio nekoliko tih natjecanja.
Uz to, 1925. godine dolazi do velike snježne oluje za vrijeme epidemije difterije u gradiću Nome na Aljasci, a jedini način za prijenos lijeka do Nomea bio je saonicama koje su vukli psi. Seppala i njegov tim pasa koje je predvodio pas Togo, bili su ključne figure jer su preuzeli jedan od najtežih dijelova puta.
Drugi je dio puta odradio musher Gunnar Kaasen sa predvodnikom Baltom te je serum bio dostavljen u Nome, a Balto je dobio brončani kip u New Yorku koji karakterizira izdržljivost i odanost pasa za vuču saonica.
Iako je Balto poznatiji, Togo je bio taj koji je prevalio najveći i najteži dio puta i postavio temelje za pasminu sibirski haski kroz svoje potomstvo.
Četrdesetih godina 20. stoljeća uvoz sibirskog haskija iz Aljaske zaustavljen je, a te je godine American Kennel Club priznao pasminu. Sibirski haskiji koristili su se i za ekspedicije na Antarktiku.
I danas je sibirski haski poznat kao pasmina koja je izdržljiva, inteligentna i prijateljski nastrojena te su zbog tih svojih karakteristika popularni obiteljski psi.
Dresura sibirskog haskija
Treniranje sibirskog haskija može biti izazov. Oni su krajnje inteligentni, energični i dosljedni psi. Treniranje bi trebalo započeti dok je pas mlad. Haski je poslušan samo onda ako uvidi smisao neke naredbe.
U treningu haskija treba biti uporan i dosljedan. Od početka mu treba dati do znanja tko je "glavni" jer ako niste stabilni, strogi i ustrajni, pas će vrlo brzo iskoristiti Vašu slabost i okrenuti je u svoju korist. Može postati nestašan i neposlušan.
Trebali biste raditi na tome da postavite svoja pravila vrlo rano i biti sigurni da štene zna "tko je gazda". Na primjer, ako ne želite odraslog psa u krevetu, ne dopuštajte mu ni kao štenetu da se popne na njega, ma koliko bilo uporno i ma koliko to slatko izgledalo. Popustite li samo jednom, mislit će da su sva pravila fleksibilna. Odustanete li jednom, štene će naučiti da vas ne mora svaki put poslušati, i tako će se ponašati i kao odrastao pas.
S obzirom da je sibirski haski orijentiran na čopor, vrlo je važno rano se postaviti kao vođa čopora. Jednom kad to učinite, pas će vas poštivati i trening će biti puno lakši. Vrlo je važno shvatiti razliku između postavljanja sebe kao vođe i podčinjavanja psa silom! Prvo je jednostavno komunikacija koju pas treba i očekuje, a drugo je vrlo negativna pojava, koja šteti dobrobiti psa.
Ranim postavljanjem sebe kao vođe, pas će naučiti poštovati vas i slijediti vaše vodstvo pa će i prepoznavati granice svog prihvatljivog ponašanja.
Vrlo je važno zapamtiti da je haski radna pasmina. Njegovo nasljedstvo ga je obdarilo željom za trčanjem, a građa tijela mu omogućava užitak u trčanju bez napora. Zbog toga je važno da ima veliku slobodu. Pazite na njegov instinkt lovca jer bi lako mogao upasti u nevolju naganjajući susjedove mačke, ptice i perad. Zbog njegove osobne sigurnosti trebao bi cijelo vrijeme biti na uzici ili pod stalnim nadzorom. Da se ne bi dosađivao trebate mu dati da radi.
Vježba se može obavljati na uzici, u igri, i najbolje od svega mushingom (uprezanje u saonice, a umjesto kojega dobro posluži i bicikl). Sibirski haski je izvrstan pratilac na pješačenju i u posebnoj naprtnjači može nositi vašu hranu i vodu.
Linjanje sibirskog haskija
Linjaju se dva puta godišnje, a ako su velike vrućine i linjanje je intenzivnije. Za to vrijeme psu treba pomoći da se mrtva glava što prije ukloni. Za odraslog psa možete koristiti Furminator.
Furminator je profesionalna četka za uklanjanje mrtve dlake i poddlake čime se nakon nekoliko tretmana linjanje može smanjiti i za 90%. Njegova upotreba se preporuča jednom mjesečno.
U našoj ponudi možete pronaći Furminator, ali i veliki broj šampona i preparata za njegu dlake pa se za dodatne informacije možete obratiti veterinarima u Pet centru. Kupati ih treba rijetko zato što se sami čiste poput mačke.
Temperament sibirskog haskija
Sibirski haski neovisan je i tvrdoglav, inteligentan i veseo pas koji voli lutati. Veoma je orijentiran na čovjeka i privržen svojoj obitelji. Uz to je vrlo aktivan, razigran, a izuzetno je energičan, pogotovo dok je mlad. Dok dođu u odraslu dob ipak su suzdržaniji.
S djecom su dobri i prijateljski raspoloženi te tolerantni. Međutim, mala djeca moraju biti pod nadzorom odraslih zbog veličine ove pasmine i zbog njene energičnosti, a važno je i djecu naučiti kako se s poštovanjem i ljubavlju ophoditi prema ovom psu. Prema strancima su često prijateljski nastrojeni. Vrlo su prilagodljivi. Ne laju nego zavijaju. Treba znati da su vrlo inteligentni i da će nepripremljenom čovjeku vrlo lako nametnuti svoju volju.
Karakter im je u jednoj stvari sličan mačjem. Uvijek su svoji, a vlasnika će slušati samo ako osjeti da je jakog karaktera i da u njemu ima "vođu čopora". Međutim, sibirski haskiji ne vole biti sami.
Što se tiče odnosa s drugim životinjama, rado žive s drugim psima, posebice ako su rano socijalizirani, a kod manjih kućnih ljubimaca može se probuditi haskijev lovački instinkt pa treba pripaziti.
Razina aktivnosti i bolesti sibirskog haskija
Aktivnost sibirskog haskija
Ovoj pasmini je potrebno omogućiti puno kretanja i za to ne postoji kompromis. Usamljeni haskiji, koji k tome nemaju dovoljno kretanja, reagiraju jakim zavijanjem. Premalo pažnje i brige će ih izazvati da reagiraju svojeglavo i tvrdoglavo. Na šetnju ga izvodite samo s uzicom jer nije sigurno da neće odlutati.
Iako sibirski haski pripada pasmini pasa koja zahtjeva puno kretanja i aktivnosti, kada su štenci mladi tu treba biti poprilično oprezan. Naime, tijekom rasta i razvoja, intenzivno kretanje i aktivnost može predstavljati osnovu ili okidač za pojavu različitih zdravstvenih poremećaja, najčešće vezanih uz lokomotorni sustav. Stoga, oprezna i kontrolirana aktivnost, posebice tijekom prvih 6 mjeseci života ljubimca, su od presudne važnosti u preventivi pojave problema vezanih uz lokomotorni sustav.
Tako, mnogi uzgajivači ove pasmine, veterinari kao i nutricionisti se slažu da bi aktivnost štenaca u toj najranijoj dobi (do 6 mjeseci starosti) trebala biti po osnovi 5 minuta dnevne aktivnosti na svakih mjesec dana starosti.
Unutar prvih 6 mjeseci tako je moguće osigurati postupno razvijanje i ojačavanje lokomotorna sustava (kosti, mišići, hrskavice, zglobovi, ligamenti, tetive, zglobne čahure...) kao i minimaliziranje pojave ozljeda. Nakon 6 mjeseci starosti, postupno se s aktivnostima može i "pojačavati", ali one stalno moraju biti pod nadzorom i kontrolom. Naime, nakon 6-7 mjeseca života, ova pasmina i dalje se razvija, ali nešto sporije (manje ljubimac raste u visinu, a razvoj se više usmjerava prema konsolidaciji mišićne mase).
Ovdje je bitno napomenuti da se aktivnost mora individualno prilagoditi svakom ljubimcu te je i u direktnoj vezi s genetikom kao i prehranom.
Ako se nedovoljno kreću, ne mogu potrošiti svu svoju akumuliranu energiju. Tada manje jedu i mogu postati izbirljivi.
Zdravim aktivnim haskijima potrebna je hrana sa 30% proteina i 20% masti što je energetska bomba za bilo kojeg drugog psa.
Naravno, vrsta hrane se prilagođava dobi, uvjetima života i količini aktivnosti psa. Ne može se isto hraniti radni pas koji je izrazito aktivan i onaj koji veći dio dana miruje. Hrana treba biti lako probavljiva i kvalitetna.
Zdravlje sibirskog haskija
Sibirski haskiji su podložni epileptičnim napadajima (nasljedni faktor), mogu oboljeti i od hepatične encefalopatije (posljedica promjena na jetri). Pripadaju u velike pasmine, imaju dubok prsni koš, vrlo su aktivni, plus genetska predispozicija - svi navedeni faktori pogoduju još jednoj bolesti: gastric dilatation - volvulus.
Ova bolest posljedica je obstrukcije ili začepa plina ili tekućine u samom želucu, sadržaj ne može izaći iz želuca, nakuplja se sve više i dolazi do proširenja želuca. Začepljenje može biti uzrokovano novotvorevinom, piloričnom stenozom, stranim tijelom (štene u igri može svašta progutati, od gumene loptice pa do noža!).
Također, ovom stanju pogoduju i veliki obroci i pohlepno konzumiranje što je vrlo tipično za štenad i na kraju, trčanje, igranje i skakanje, što s ovakvim punim i bolesnim želucem dovodi do rotacije želuca za 90-360 stupnjeva, javlja se trbušna bol, mijenja se ritam disanja i rada srca, pojačano slinjenje, pokušaji povraćanja, šok.
Kod haskija nije neobično da se jave problemi sa očima, smatra se da su skloni nastanku određenih bolesti kao što su
• juvenilna katarakta
• glaukom
• progresivna atrofija retine
• atrofija rožnice
Sibirski haski u stanu – da ili ne?
Haskiji nisu psi koji vole život u stanu i zatvorenom prostoru. Preferiraju biti vani, no ako ih držite u dvorištu zapamtite da mu treba dosta prostora i da su veliki umjetnici u bježanju. Lako mogu prokopati rupu ispod ograde ili preskočiti ogradu visoku 2 metra.
Budući da ne podnose najbolje visoke temperature i toplu klimu, tokom ljeta se treba pobrinuti da budu u hladovini, klimatiziranom prostoru i da imaju dovoljnu količinu vode. Uz to, tijekom ljeta se aktivnosti moraju prilagoditi ljetnim temperaturama, odnosno trebaju se obavljati kasno navečer ili rano ujutro kada nije prevruće.
