FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi
Visina:
mužjaci 70-80 cm; ženke 65-75 cm
Težina:
mužjaci oko 60 kg; ženke oko 45 kg
Životni vijek:
11-13 godina
Dlaka:
duga, meka i gusta, dvostruka; poddlaka je gusta
Boja:
bijela ili bijela s mrljama sive, žućkaste ili svijetlosmeđe boje na ušima, glavi i repu
Idealan prostor za život:
imanje, farma
Uobičajena veličina legla:
oko 8 štenaca
Izgled pirinejskog planinskog psa
Pirinejski planinski pas pravi je odraz snage, smirenosti i elegancije, a već na prvi pogled ostavlja dojam dostojanstva. Njihov izgled odaje dugu povijest prilagodbe teškim planinskim uvjetima gdje su bili čuvari stada i saveznici pastira.
Mužjaci ove pasmine pasa postižu tjelesnu težinu od cca. 60 kg te visinu 70-80 cm. Ženke su nešto "nježnije" konstitucije te postižu tjelesnu težinu od cca. 45 kg i visinu 65-75 cm.
Unatoč svojoj veličini, pirinejac se kreće snažnim, elegantnim i slobodnim pokretima, a tijelo im je mišićavo uz snažna i dugačka leđa, široka i dugačka prsa.
Glava im je proprocionalna s tijelom, oči su bademaste i smeđe boje, a odaju toplinu, mir i inteligenciju. Uši su im dosta male, trokutaste i padaju uz glavu što mu daje dozu otmjenosti.
Dlaka im je dvostruka i gusta te ih štiti od surovih vremenskih uvjeta. Ona je dugačka i meka te podložnja kovrčanju po leđima i ramenima. Poddlaka je također gusta. Što se tiče boje dlake, pirinejski planinski pas je je bijele boje ili je bijel sa suptilnim mrljama sive, žućkaste ili svijetlosmeđe boje na ušima, repu i glavi. Rep je čupav, u mirovanju je nisko nošen, a kad je pas na oprezu ili uzbuđen, on se diže do leđa.
Pirinejski planinski pas je pas čija pojava nije samo fizički impresivna – njegov način kretanja i samo držanje odaju smirenog ali nepokolebljivog zaštitnika. Ova pasmina spoj je ljepote, pouzdanosti snage koji je stvoren da bude neustrašivi branitelj svoje obitelji i pouzdani pratitelj.
Povijest, njega i odgoj pirinejskog planinskog psa
Povijest pasmine
Pirinejski planinski pas (Chien de Montagne des Pyrénées) je velik i impozantan pas, snažne građe koji je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale - Međunarodna kinološka organizacija) klasifikaciji smješten u Grupu 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi.
Ovaj pas ima fascinantnu povijest koja seže tisućama godina unazrag, a njihova je evolucija povezana s potrebama ljudi i uvjetima planinskog područja između Francuske i Španjolske. On je, dakle, porijeklo, kako nam i samo njegovo ime sugerira, s Pireneja, iako se pretpostavlja kako je ova pasmina zapravo potekla, još u davnijoj prošlosti, od pasmina iz srednje Azije i Sibira.
Oni su bili veliki, moćni i izdržljivi, a bili su prilagođeni čuvanju stada ovaca te zaštiti od raznih grabežljivaca poput medvjeda i vukova. Zahvaljujući svojoj veličini i hrabrosti, pastiri su ih smatrali neprocjenjivim pomagačima, a koristili su se i kao stražari dvoraca i imanja.
U vrijeme kralja Luja XIV. U 17. stoljeću, pirinejski planinski pas postaje popularan na francuskom dvoru. Iako postaju simbol luksuza, nisu izgubili svoju prvotnu ulogu – čuvara stada – te pastiri nastavljaju uzgajati ovu pasminu. Ova je pasmina u 19. stoljeću poslužila i pri stvaranju pasmine leonberger.
Međutim, u 19. stoljeću smanjio se njihov broj i do početka 20. stoljeća pasmina je bila na rubu izumiranja, a spasio ju je francuski aristokrat Bernard Senac-Lagrange početkom 20. stoljeća. 1923. godine on osniva i pasminski klub te registrira službeni standard. FCI pasminu priznaje 1955. godine.
Danas je ovaj pas čuvar stada u ruralnim područjima te obiteljski pas zahvaljujući nježnoj naravi, zaštitničkom instinktu i impozantnom izgledu.
Održavanje higijene
Pirinejski planinski pas nije pretjerano zahtjevan za održavanje budući da imaju dlaku koja je otporna na nečistoću i petljanje. Ovu pasminu treba tjedno četkati kako bi se odstranila mrtva dlaka i prljavština i te spriječilo petljanje. Konstantno se linjaju pa čak niti redovito četkanje ne može u potpunosti spriječiti ispadanje dlake. Jednom godišnje se linjanje pojača i tada se savjetuje svakodnevno češljanje.
Osim redovitog češljanja, važno je i redovito kratiti nokte jer im dosta brzo rastu (čak i uz dovoljno kretanja) kako ne bi urasli u šapu. Potrebno je i redovito čistiti njihove uši i zube, a kupati ih treba samo kada je to prijeko potrebno, dakle ne prečesto.
Dresura pirinejskog planinskog psa
Vlasnik psa ove pasmine bi morao biti osoba koja ima čvrst stav i nikako ne bi smio svog psa tretirati kao čovjeka jer će u tom slučaju pirenejac pokušati preuzeti vodstvo u kući, odnosno ponašati se dominirajuće, a to nikako ne želite. Dresura ove pasmine može zadati vlasniku podosta poteškoća, no uz strpljiv, smiren i dovoljno odlučan stav rezultati neće izostati. Važno je da se odnos s vlasnikom zasniva na partnerstvu, povjerenju i poštovanju.
Ova pasmina pasa posjeduje i određenu dozu neovisnosti kao i osjećaj inicijative. Iz tog razloga, držanje ove pasmine pasa iziskuje uspostavljanje autoriteta kao i dobru socijalizaciju i edukaciju (vježbe poslušnosti) ljubimca.
Iz tog razloga, savjetuje se da se obratite u neke od mnogobrojnih škola za odgoj i edukaciju pasa. Stručnjaci po tom pitanju vode različite tečajeve za ljubimce i vlasnike pomoću kojih je moguće prilagoditi ljubimca potrebama te mu na takav način potpomoći u osiguravanju optimalne kvalitete života i suživota.
Važno je i spomenuti kako mu je potrebna rana i pravilna socijalizacija, odnosno upoznavanje različitih ljudi, životinja, zvukova, mjesta i situacija.
Temperament pirinejskog planinskog psa
Pirinejski planinski pas odličan je čuvar i vrlo je mirnog temperamenta. Ovo nije pas koji puno laje, osim ako se u blizini ne nalazi neki stranac (čovjek ili životinja), kada postaje žestoko spreman na obranu svojeg imanja. On je hrabar, poslušan i odan pas koji je jako privržen obitelji te je prema članovima obitelji nježan.
Odlično raspoznaje domaće životinje od životinja „napadača“, kao i svoje ukućane od susjeda i stranaca. Dobro se slaže i s mačkama. Prema drugim psima, posebice mužjacima, zna ponekad biti oštar. Međutim, treba napomenuti kako se dobar odnos s drugim životinjama i ljudima temelji na ranoj i pravilnoj socijalizaciji te odgoju.
Ova pasmina pasa pripada radnim pasminama koja se koristila za zaštitu stada od potencijalnih predatora. Stoga, rad s njima tijekom njihova rasta i razvoja može odrediti njihovu sklonost za čuvanjem kao i samu povezanost sa stadom. Dugogodišnjim uzgojem i selekcijom smatra se da su nastale glavne osobine ove pasmine, kao što su snaga, agilnost, blagost i privrženost prema onima koje štiti.
Nije pretjerano razigran pas, već staložen, no voli se puno kretati i možemo reći da je to njegova potreba.
Što se tiče odnosa s djecom, prema njima su strpljivi i nježni, no, budući da su ovo divovski psi, pogodniji su za stariju djecu. Pirinejskog planinskog psa u društvu djece treba nadzirati odrasla osoba.
Držanje i zdravlje pirinejskog planinskog psa
Aktivnost
Pirinejski planinski pas moćna je pasmina koja je izdržljiva i zahtijeva umjerenu do dosta veliku količinu kretanja u odrasloj dobi. Dok su mladi, puni su energije i znatiželje, ali u tom se periodu još razvijaju i rastu pa bi tada trebalo prilagoditi razinu aktivnosti. Njihovi su zglobovi i kosti tada osjetljivi, pa se savjetuje izbjegavati skakanje i hodanje po stepenicama te duge šetnje dok ne sazriju jer u toj dobi pretjerana aktivnost može dovesti do problema sa zglobovima i kostima.
Kada potpuno odrastu, pirinejski planinski psi postaju nešto smireniji, no svejedno im je potrebna redovita tjelesna i mentalna stimulacija. Zbog svoje povijesti (prirodni čuvari), ne vole ograđene prostore i teže se navikavaju na povodac, a uživat će u aktivnostima poput patroliranja dvorištem ili laganih planinskih šetnji. Zato ovaj pas kada odraste treba dovoljno vježbe na velikim otvorenim prostorima. Tada se preporučaju redovite šetnje, slobodno trčanje, planinarenje i razni mentalni izazovi.
Najčešće bolesti pasmine
Iako je pirinejski planinski pas generalno gledajući zdrava pasmina čija se prosječna životna dob kreće od 11 do 13 godina, mogu imati zdravstvene probleme kao što su:
• displazija kukova i laktova
• rak kostiju
• torzija želuca
• iščašenje patele
• upale kože
• želučane tegobe
Može li pirinejski planinski pas živjeti u stanu?
Kako se uz samu pasminu veže ime Pireneji, razumljivo je da govorimo o planinskom psu koji podnosi niske temperature i zahtjeva puno prostora. U najboljem slučaju vlasnik bi morao imati srednje do veliko imanje koje je ograđeno iz razloga što su ti psi odlični čuvari te ukoliko je imanje ograđeno, ne moraju tražiti imaginarnu granicu svoje farme, što običavaju činiti ako granica nije jasno definirana.
Budući da kada odraste treba puno kretanja, pirenejski planinski pas nije prikladan za stan pa čak niti za kuću s malim dvorištem. Ukoliko vlasnik baš inzistira na posjedovanju takve pasmine, a nema optimalne uvjete, svakako je manjak prostora potrebno nadoknaditi dugim šetnjama po različitim terenima. Ukoliko mu pak uskratimo kretanje, dobit ćemo vrlo destruktivno raspoloženog psa. Uz to, pirinejski planinski pas ne voli samoću te ga se ne bi trebalo dugo ostavljati samoga jer je privržen i zaštitnički nastrojen prema obitelji.