FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 1 – Pinčeri i šnauceri
Visina:
mužjaci 68-72 cm; ženke 63-68 cm
Težina:
32-45 kg
Životni vijek:
11-13 godina
Dlaka:
kratka, gustom priljubljena dlaka
Boja:
crna s paležom, smeđa s paležom, plava i Isabella (razrijeđena smeđa)
Idealan prostor za život:
zatvoreni prostor u većem stanu/kući (loše podnosi hladnoću)
Uobičajena veličina legla:
3-8 štenaca
Kako izgleda doberman?
Doberman je velik pass mišićavim i snažnim te skladnim tijelom četvrtastog oblika koje je pokriveno kratkom, gustom priljubljenom dlakom.
Dugačka glava ističe se na dugačkom vratu i daje psu elegantan izgled. Njuška im je snažna, uši su visoko na glavi, dok su oči otamne i bademastog oblika. Tijelo je, osim što je mišićavo i snažno, zategnuto, a leđa su snažna. Prirodni je rep srednje duljine i tanak je. Visina mužjaka je od 68 do 72 cm, dok su ženke nešto niže – od 63-68 cm. Težina je između 32 i 45 kg.
Dlaka je, kao što je spomenuto, kratka i sjajna te gusta i ne iziskuje previše njege, no potrebno ih je jednom tjedno četkati, a ponekada obrisati i mokrim ručnikom kako bi se odstranila nepotrebna dlaka.
Doberman dolazi u četiri boje – crna s paležom, smeđa s paležom, plava i takozvana Isabella, odnosno razrijeđena smeđa boja.
Njegov izgled zrači elegancijom, snagom, izdržljivosti i aglinosti što ga čini dostojanstvenim i prepoznatljivim psom. Dobermanov hod je elegentan i okretan, što dodatno naglašava njihovu eleganciju.
Razvoj dobermana
Prema standardiziranim i priznatim vrijednostima visine i težine, od strane Međunarodne kinološke organizacije, ova pasmina pripada velikim pasminama pasa. Smatra se da velike pasmine pasa svoj rast i razvoj u cijelosti završavaju s 15. ili 16. mjesecom života, s tim da se razvoj skeletna sustava odvija u dvije faze:
- do 5. mjeseca života (faza intenzivnog rasta),
- od 5. do 15. mjeseca života (postepeni rast i razvoj pojedinih organskih sustava)
Podrijetlo, aktivnost i zdravlje dobermana
Povijest pasmine i naziv
Doberman je velik, mišićav, pametan i poslušan pas koji prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji pripada Grupi 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 1 – Pinčeri i šnauceri.
To je njemačka pasmina nastala krajem 19. stoljeća koju je stvorio Karl Friedrich Louis Dobermann, poreznik iz gradića Apolda u današnjem Thüringenu, koji je imao mnogo pasa te je uzimao pse lutalice i pario ih. Doberman je najvjerojatnije dobiven križanjem rotvajlera, njemačkog pinča, vajmarskog ptičara, greyhounda i mančesterskog terijera.
Dobermann je želio razviti psa koji bi ga čuvao i štitio dok je radio svoj posao, a uz to mu je cilj bio dobiti odanog i snažnog, zaštitnički nastrojenog te inteligentnog psa. Nakon Dobermannove smrti, Otto Göller osnovao je i pasminski klub u 90-im godinama 19. stoljeća te se posvetio njihovom uzgoju i smatra se da je usavršio pasminu. Nju je 1908. godine priznao American Kennel Club (AKC), a dobermani su se koristili kao vojni i policijski psi, a američka vojska koristila ih je i u Drugom svjetskom ratu u raznim vojnim misijama.
Ovaj snažan i živahan pas danas je rasprostranjen po cijelom svijetu kao kućni ljubimac ili kao službeni pas (koristi se u vojsci i policiji), a često se preporuča i kao pas čuvar.
Treba i napomenuti kako je doberman jedina njemačka pasmina koja je ime dobila po svome uzgajivaču. U početku se zvala Dobermann pinscher, no kasnije je riječ pinscher, koja je na njemačkom označavala terijera, izbačena. Ime Doberman pinscher danas se jedino koristi u Kanadi i SAD-u.
Potrebna aktivnost za dobermana
Uz ranu i pažljivu dresuru, dobermanima treba redovito vježbanje i puno kretanja.
Budući je to vrlo energičan i izdržljiv pas potrebno mu je svakako priuštiti dugačke šetnje (jedna jača šetnja ili nekoliko aktivnijih šetnji dnevno) i istrčavanje jer će inače postati nervozan i destruktivan.
Redovita tjelesna i mentalna aktivnost imaju dvojaku funkciju – pomažu im da ostanu u kondiciji i sprječavaju se negativna ponašanja koja mogu proizaći iz osjećaja isključenosti. Dok se razvijaju i rastu, savjetuje se ipak manje aktivnosti nego kada su odrasli i tada ih se ne bi trebalo previše forsirati jer im rastu kosti, zglobovi i mišići.
Ako se odlučite za nabavku dobermana, morate imati na umu da će vam trebati dosta vremena i volje za aktivnosti, odnosno kako biste mu pružali dovoljno kretanja i igre. Dobermani će rado prihvatiti i sudjelovanje u nekom od sportova namijenjenih za pse poput agilityja ili treninga poslušnosti.
Najčešće bolesti dobermana
Ovo je, generalno gledajući, zdrava pasmina. Međutim, kao i druge pasmine pasa, postoje određene pasminske sklonosti bolestima, kao što su: napuhavanje, displazija kukova, urođene srčane mane, wobbler sindrom, dobermanski sindrom tresenja glave i bolest zaplesanog dobermana.
Wobbler sindrom
Također, poznat je i tzv. Wobbler sindrom - vratni spondilitis uzrokovan spajanjem vratnih kralježaka i zbijanja kralježnice. Osim gore navedenih problema ove pasmine moguć je i nasljedni poremećaj krvi (Von Willebrandova bolest), te sklonost pretjeranoj težini u starijoj dobi.
Wobbler sindrom ili CVI (Cervical vertebral instability) predstavlja čest problem kod ove pasmine pasa.
Bolest karakterizira malformacija, mal-artikulacija ili nestabilnost vratnog dijela kralješnice s posljedičnom kompresijom vratnog dijela kralješničke moždine. Najčešći zahvaćeni dio je dio 5, 6 i 7. vratnog kralješka.
Sami simptomi mogu varirati te se kreću od djelomične ograničenosti pokreta stražnjeg ekstremiteta (u manjem obliku) pa sve do potpune paralize. Dijagnostika obuhvaća utvrđivanje opsega promjena i njene lokalizacije pomoću rentgena i mijelograma. Terapija i prognoza bolesti prilagođava se svakom pojedinom slučaju.
Također, određeni uzgajivači tvrde da su bijeli primjerci dobermana, koji nastaju pri parenju između crnih i smeđih dobermana, nosioci i prenosioci određenih zdravstvenih problema, kao što su gluhoća, sljepoća ili psihička nestabilnost.
Dobermanski sindrom tresenja glave
Radi se o nasljednoj bolesti tresenja glave koja je zbog veće učestalosti u dobermana nego u bilo koje druge pasmine nazvana "dobermanskim sindromom tresenja glave".
Ovaj sindrom je jedan od mnogih koji su klasificirani u općeniti pojam tremora. Tremor se definira kao ritmički, oscilirajući, nevoljni pokreti svih dijelova tijela. Mnoge pasmine pogađa tremor čitavog tijela, no za dobermane, labradore i engleske buldoge karakterističan je samo tremor glave. Do tremora dolazi zbog zahvaćenosti mišićno-koštanog i živčanog sustava. Tremor cijelog tijela obično je rezultat abnormalnosti mozga, a naročito malog mozga. Uzroci mogu biti degenerativni, urođeni, upalni, posredovani imunitetom ili toksične prirode.
U dobermana klinički znakovi navedenog sindroma uključuju naglu pojavu trzaja ograničenih na područje glave. U većini slučajeva pokreti su gore-dolje, no ima slučajeva i u stranu. Psi se čine svjesni, ogovaraju na poziv i čine se potpuno normalnim za vrijeme epizode. Tremor obično prestaje sam po sebi nakon nekoliko minuta a u nekih pasa se može trenutno zaustaviti odvraćanjem pažnje psa (npr. sa hranom).
Bolest zaplesanog dobermana
Bolest zaplesanog dobermana - kako i samo ime kaže javlja se najčešće u pasmine doberman, no može se javiti i u drugih pasmina.
Obično započinje u dobi 6-7 mjeseci starosti, a primarno je zahvaćen mišić gastrocnemius. Vidljivo je savijanje jedne noge u stajanju. Kroz nekoliko mjeseci proces se širi i na drugu stražnju nogu dok u konačnici pas savija i ispruža naizmjenično obje noge kao da pleše. Tijekom godina ova bolest napreduje do slabosti u stražnjim nogama i atrofije mišića. Za ovo oboljenje nema lijeka, no većina pasa sposobna je normalno hodati jer proces nije bolan.
Panostitis
U mladih pasa većih pasmina, u navedenu skupinu pripadaju i dobermani, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa).
Narav dobermana
Doberman je živahna, hrabra, energična i istovremeno oprezna te samopouzdana pasmina psa. On je odan pas i vjeran je pratilac i čuvar bilo kao službeni ili kao kućni pas. Inteligentan je i odlučan te poslušan.
Kada su mladi, mogu biti prilično uporni, tvrdoglavi i skloni nestašluku. Jako su privrženi svojoj obitelj i spadaju među najodanije pasmine. Doberman je slijepo vjeran svom vlasniku i blag je prema djeci. Nepovjerljiv je prema stranim osobama, no neki su dobro nastrojeni prema strancima. Emocionalno je osjetljiv i ne voli konflikte.
Iako zbog svoga izgleda i veličine može izgledati zastrašujuće, on je prilično miroljubiv pas, no mora biti propisno odgojen i socijaliziran – dobro odgojen pas veselo će obavljati zadatke koje mu zada vlasnik i biti mu poslušan. Zbog neodgovornog uzgoja, neki od dobermana plahi su i skloni ugristi u strahu.
Rana socijalizacija, odnosno navikavanje na ljude, pse i druge životinje te situacije s kojima će se sretati, od iznimne je važnosti kako bi se izbjegli problemi s ponašanjem ili kasnija agresija.
Kakvi su dobermani s djecom?
Kao što je navedeno, dobermani su blagi prema djeci i općenito se dobro slažu s njima, no, naravno, postoje i neki koji nisu pretjerano zainteresirani za društvo djece te se drže podalje od njih. Malu djecu uvijek treba imati pod nadzorom kada su u društvu dobermana budući da je ovo velik pas.
Agresivnost i stambeni prostor
Jesu li ženke dobermana manje agresivne od mužjaka?
Izborom ženskog psa nećete se osigurati od mogućnosti da štene odraste u agresivnu i problematičnu odraslu životinju. Mužjaci su možda nešto temperamentniji i tvrdoglaviji, ali to nije pravilo određeno spolom nego ovisi o temperamentu i karakteru pojedine životinje. Jedina garancija stabilnom, odgojenom psu dobre naravi je pravilan odgoj i njega što je odgovornost svakog vlasnika neovisno o pasmini i spolu životinje.
Gdje može živjeti doberman?
Doberman je vrlo osjetljiva pasmina kada je u pitanju hladnoća. Upravo ih se iz toga razloga više drži kao kućne pse, negoli kao pse za dvorište. To je i glavni razlog zašto ih policija ne koristi u hladnijim područjima.
Dobermani su psi koji su vrlo privrženi svojoj obitelji te iziskuju jako puno interakcije s ljudima pa je to još jedan razlog zašto baš nisu prikladni za život u boksu ili dvorištu. Iz tog su razloga prikladniji za veće stanove ili kuće, odnosno u zatvorenom prostoru. Ako žive u stanu, potrebno im je osigurati dovoljno aktivnosti i kretanja.
Odgoj i dresura dobermana
Doberman je u pravilu dobre naravi, ali pogrešan odgoj može dovesti do neurotičnog ili plahog psa koji može stvarati probleme svom vlasniku. Ukoliko nemate iskustva u odgoju pasa, a odlučili ste se na dobermana preporuka je da ga odvedete na dresuru, kako bi izbjegli devijacije u ponašanju koje može izazvati neprikladan odgoj.
Potreban mu je vlasnik koji je iskusan i istovremeno autoritet i mirna osoba, te pristupa svom psu s nježnošću i strpljenjem. Ovaj ponosan, odlučan i impulzivan pas treba imati čvrst, dosljedan i odlučan odgoj koji će ga učiniti stabilnim, socijaliziranim i staloženim.
S obzirom na njihovu dominantnu prirodu, neophodna je temeljita obuka. Ključno je i da svaki član obitelji postupa sa psom s povjerenjem jer će pas u protivnom lako preuzeti vodstvo i postati dominantan.
Dobermane je također važno socijalizirati od malih nogu s drugim psima kako bi se spriječila agresija u budućnosti. Budući da su inteligentna pasmina, važno je i znati kako rado slušaju vlasnikove naredbe te brzo uče.
