Afrički patuljasti jež

Ježevi su sitni sisavci, kukcojedi iz porodice Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Dvije su glavne grupe ježeva: europski jež koji je zakonom zaštićen i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac. Jednostavni su za držanje, nisu agresivni pa ih je uz malo strpljenja lako možete pripitomiti. Nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju puno obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci za malu djecu.

Porijeklom su iz Afrike, ali žive širom Europe, Azije i na Novom Zelandu. Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm. U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 9 godina.

Za kavez je bitno da bude što veći, bogato prostrt steljom kako bi jež mogao rovati i zakopavati se. U kavezu treba postojati mjesto za skrivanje, a to mogu biti kućice, tuneli ili krpe pod kojom će životinjice spavati i gdje će se osjećati sigurno. Ježu treba omogućiti dosta vježbe tijekom noći, zato u kavez treba postaviti kolut za trčanje, razne igračke, a također mu treba osigurati mjesta za penjanje jer su ježevi odlični penjači i vrlo brzi trkači.  Savjetuje se omogućiti im i slobodno kretanje u prostorijama osiguranim od povreda ili mogućnosti bijega. U kavez treba postaviti dve posudice za hranu: jednu za suhu, drugu za mokru hranu  i posudicu ili pojilicu za vodu. Neki ježevi u početku ne znaju piti iz pojilice pa u tom slučaju treba ispod pojilice staviti i posudicu s vodom. Najviše im odgovara sobne temperature između 18 i 22°C. Ne treba ih izlagati niskim temperaturama kako biste izbjegli nepripremljenu i neželjenu hibernaciju (zimski san).

Ježa bi trebalo nježno uzimati, u uvijek čiste i oprane ruke, kako bi se navikao na vaš miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i glas svoga vlasnika pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje je staviti ga u krilo i ponuditi mu omiljenu poslasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodnim iskustvom. Pritom je dobro ježa nježno doticati po leđima, počevši od straga prema naprijed do njuškice (postupno i strpljivo, tijekom nekoliko tjedana), sve dok se ne prestane savijati u lopticu i obrambeno glasati. Postupno će jež dopustiti i dodire po dijelovima svog tijela koji su nezaštićeni i bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuščiću. Kada se upoznaju sa svojim vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati. 

Ježevi su svejedi, ali osnovu njihove prehrane čine insekti. U prirodi se hrane crvima, skakavcima, cvrčcima i glistama. Ako ste u mogućnosti, ponudite im ovakav obrok. Od voća i povrća dobro je ponuditi ježu endiviju, rajčicu, špinat, mrkvu, jabuku, bananu, naranču, dinju, borovnice i suho grožđe (u manjim količinama) te svakoga dana dodati malo svježeg posnog kravljeg sira, kvalitetne dehidrirane ili mokre hrane za ježeve (ili alternativno niskokalorične hrane za mačke) kao i kuhano jaje.

Ježevi su skloni debljanju pa im je potrebno omogućiti što više kretanja. Ako primjetite da su se kod ježa pojavili vanjski ili unutarnji paraziti najbolje je potražiti veterinarski savjet i pomoć.

- živahan je noću i ima dobar apetit
- oči mu nisu suzne i krmeljave
- nokti mu nisu predugački
- ima vlažan nosić
- nema otkeline ili vidljive povrede

Osim u vrvrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i agresivno reagiraju na druge pripadnike svoje vrste. Po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mižjaci i ženke ježa.

• nastamba prikladne veličine
• transporter
• kućica za spavanje
• kolut za vježbu
• posudice za hranu i vodu
• stelja
• sredstva za higijenu kaveza